Lijepe gospodarske godine

  Ove godine se navršavaju dva desetljeća od ulaska istočnoeuropskih država u Europsku uniju. To je bio jedan od svjetskih gospodarskih potresa, a drugi je bio Kina. Zbog toga danas spominjemo takozvane lijepe gospodarske godine.

  Današnji tekst se s časnim izuzetkom temelji na gospodarskim podacima iz knjige The Great Demographic Reversal iz 2020. Drugim riječima riječ je o podacima iz predpandemijskog razdoblja pa ne govore o dodatnom zaduživanju država i sadašnjem ukidanju globalizacije.

  Između 1990 i 2020 financijska zajednica i državni ekonomisti su govorili o otkriću „svetog grala”. Oni su se hvalili kako su svojim briljantnim financijskim mjerama zaustavili inflaciju koja je ranije mučila SAD i zapadnu Europu. Strogo pojednostavljeno govoreći oni su bezobrazno lagali. Može biti da su čak lagali toliko uspješno da su i sebe same u to uvjerili, ali poanta je da su lagali.

  Stvarni razlog za praktički nepostojeću inflaciju tijekom tih 30 godina je propast komunizma. Ako želimo biti još preciznije razlog je ulazak istočnoeuropskih i kineskih radnika u svjetsku ekonomiju. Tim svojim stupanjem na scenu oni drastično povećavaju broj educiranih radnika što dovodi do stagnacije cijene radne snage Zapada i blokiranja inflacije.

  To najbolje vidimo kada usporedimo podatke Kine i zapadnih država. Između 1990 i 2017. u Kini se povećao broj osoba radnog doba za 240 milijuna. Istovremeno se zbog migracija s sela u grad broj osoba koje traže posao u gradu povećao za sveukupno 370 milijuna. Kada tom broju dodamo i 200 milijuna radnika istočne Europe (zajedno s Rusijom) dolazimo do razloga nepostojanja inflacije.

  Osim enormnog povećanja broja radnika dodatni utjecaj je imalo siromaštvo bivših komunista. U doba dovršavanja pregovora o ulasku Kine u WTO (2000.) Amerikanac je imao 34.6 PUTA veću plaću od Kineza. Dizanje plaća u Kini je vremenom smanjilo tu razliku tako da je američka 2018. bila veća samo 5.1 PUTA od kineske.

  Dok je tako Kina smanjivala razliku u odnosu na SAD u Europskoj uniji se ništa sličnog nije događalo. Time želimo reći da je 2002. u doba završavanja pregovora o pristupu u EU plaća Francuza bila 3.5 PUTA veća od plaće Poljaka. 2018. znači u doba kada je Poljska već 14 godina član EU plaća Francuza je bila 2.9 PUTA veća od plaće Poljaka.

  Državni i privatni financijaši su razdoblje 1990. – 2008. nazvali lijepim godinama, NICE (Non-Inflationary with Continued Expansion) years. Riječ je bila o godinama s stalnim gospodarskim rastom i bez inflacije. Kasnije se razdoblje bez inflacije nastavilo, ali ne i ono s gospodarskim rastom.

  Završni podatak o tim lijepima godinama je onaj o javnom dugu koji svugdje drastično raste. Početne 1990 godine SAD je imao javni dug od 62 % BDP-a,a 2017. on iznosi 105.2 %. Javni dug Njemačke početne godine navedenog razdoblja iznosi 41 % BDP-a,a završne 2017. „samo” 63.9 %. Napisali smo samo jer javni dug Francuske u tom razdoblju raste s 35.4 na čak 96.8 % BDP-a, Velike Britanije s 27.2 na 87.5 %, Japana s 64.3 na 237.7 % BDP-a, a čak se i onaj Kine udvostručio između 2000 i 2017 s 22.8 na 47 % BDP-a.

  Drugu tamnu stranu lijepih gospodarskih godina predstavlja pojava ekstremne nejednakosti u zapadnim državama. Zbog ulaska radne snage istočne Europe i Kine u svjetskog gospodarstvo pregovaračke pozicije zapadnih radnika su urušene. To se uspješno prikrivalo u doba dobrih godina, ali već 2008. postaje jasno da je bila riječ o velikoj laži. Neki bi mogli konstatirati da je bila riječ o pljački pošto će radnici koji osiromašuju tijekom dobrog razdoblja na kraju plaćati javni dug tog stvoren u tom razdoblju.

4.7 3 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina