Kozmopolitizam

  Često govorimo o multikulturalizmu, globalizaciju bez da smo ikada objasnili kozmopolitizam čiji su oni dijelovi. To je nazor suprostavljen patriotizmu pošto zagovara jedinstvo svih ljudi.

  Ideja kozmopolitizma je u osnovi lijepa ideja zbog tog svog poziva na jedinstvo svih ljudi. Riječ je o ideji koja se na primjer protivi svakom ratu pošto je on iz ideje ovog nazora automatski građanski jer smo svi mi braća. Kao što smo rekli kozmopolitizam je lijepa ideja, a dodati ćemo da je i komunizam bio lijepa ideja jednakosti. Jedno je ipak praksa, a drugo teorija što smo najbolje otkrili na primjeru komunizma.

  Ipak kada spominjemo komunizam, ljevicu 20 stoljeća i ovu današnju progresivnost jednu stvar ne smijemo nikada zaboraviti. Ljevica 20 stoljeća nije bila kozmopolitski nego nacionalno nastrojena. Što god da mi mislili o komunističkim režimima oni su se pozivala na naciju i iz toga su crpili svoju legalnost.

  Sovjetski i Jugoslavenski komunisti su se pozivali na „nacionalnu” pobjedu u Drugom svjetskom ratu. Isto vredi i za kineske komuniste,a vijetnamske je bolje ne niti spominjati. Da oni su ubijali protivnike, užasno upravljali ekonomijom, ali su se uvijek pozivali na vlastitu naciju.

  Sličnu situaciju smo imali i u SAD,a kao primjer toga ćemo uzeti proslavljenog ljevičara Raplha Nadera. On je u doba početka globalizacije, znači 1996. zatražio od američkih korporacija da sastanke dioničara započnu s izjavom lojalnosti SAD-u koji ih je stvorio. Samo jedna je pozitivno odgovorila,a u njegovom zahtjevu iz 2012. niti jedna. Poanta je da su ljevičari i njihovi pokreti u 20 stoljeću bili domoljubno, a ne kozmopolitski nastrojeni.

  U posljednjem desetljeću tog stoljeća su u zapadnoj ljevici vođene ideološke borbe o njenom daljnjem smjeru. Tako je Richard Rorty bio 1994. javno pozvao ljevicu da ostane vjerna patriotizmu jer bez nacionalnog ponosa mi niti ne možemo sebe kritizirati.

  On je izgubio tu raspravu, a njen pobjednik postaje Martha Nussbaum (slika) čije djelo „Patriotizam i Kozmopolitizam” postaje jedan od temelja ove ideologije. U njemu ona pored ostaloga zagovara kozmopolitsku edukaciju kako bi se mladima iz glava izbacio nacionalizam. Tom edukacijom oni bi razumjeli moralne, humanitarne obveze koje oni i država imaju izvan svojih nacionalnih granica.

  S tim prihvaćenim učenjem ljevičari 21 stoljeća ili kako ih zovemo progresivci postaju kozmopolitanci koji mrze nacije, a prije svega svoju. U osnovi glavna kritika kozmopolista s kojom se potpuno slažemo je da oni govore o klimatskim promjena, globalnim patnjama, jadnim migrantima i slično. Oni navode te svoje kozmopolitanske vrijednosti dok istovremeno eksploatiraju svoje sugrađane i migrante s radnim dozvolama. Zbog toga ih običan narod pored ostalog smatra licemjernima s čim se ovdje potpuno slažemo.

  Kozmopolitanci danas zagovaraju humanizam, moralizam, obitelj svih ljudi, zaštitu prirode, ali niti oni ne mogu pobjeći od svojih gena. Oni ne mogu pobjeći od gena pa se mogu odreći nacije, ali nikako vlastite obitelji. To je najbolje rekao u Demokratskoj stranci utjecajni Markos Moulitsas riječima: „nema veze koliko ja podržavam progresivne politike jer se na kraju dana na prvom mjestu nalazi dobrobit moje obitelji”. Tim riječima on ne cilja na ljudsku obitelj nego svoju vlastitu.

  U identičnoj ligi se nalaze i europski zagovornici multikulturalnog društva koji viču: „Ne želim žrtvovati svoju djecu svojim idealima” i „društvena raznolikost se neće dogoditi na mojoj kćeri”. Oni žele da se njihov kozmopolitizam dogodi tuđoj,a ne njihovoj djeci što ukazuje na njihovo licemjerstvo.

 Jedan od osnovnih problema ove ideologije je osim očitog licemjerstva zahtjev za ukidanje slobodne volje. Oni nam ideološki zabranjuje da donesemo odluku o tome da li nam se nečija boja sviđa ili ne. On isto tako zabranjuje da volimo svoju kulturu više nego stranu. Isto tako nam se zabranjuje da demokratski donesemo odluku za ili protiv borbe protiv klimatskih promjena, primanja migranata i sve drugog što njeni zagovornici smatraju važnim.

  Kozmopolitizam je ideologija zabrana u čemu se ona nalazi na istoj valnoj dužini s svakom drugom diktatorskom ideologijom. Isto tako riječ je kao u slučaju komunizma o neprirodnoj ideologiji. Komunizam je bio neprirodna ideologija jer je zabranjivao urođenu inovativnost, natjecanje među svojim članovima stavljajući ih sve na isti nivo.

  S druge strane kozmopolitizam je neprirodna ideologija pošto zabranjuje pripadnost plemenu. Ona zabranjuje davanje prednosti članovima svog plemena, nacije nad ostalima što je u suprotnosti s evolucijom Homo Sapiensa. Čovjek se razvijao milijunima godina u malenim rodstvenim plemenskim skupinama koje su se s drugima borile za resursa. To se nalazi u našoj prirodi koju ova ideologija osporava.

  Na kraju je to priznao i sam ideolog kozmopolitizma, sama Martha Nussbaum koja u svojoj knjizi 2019. priznaje da postoji nacija, da mi svi nismo samo članovi ljudskog plemena. Multikulturalisti, progresisti, globalisti i članovi svih drugih podjela unutar kozmopolitizma su doživjeli nervni slom po izlasku njene knjige „The Cosmopolitian Tradition”. U njoj ona tvrdi da je kozmopolitizam lijepi ideal s greškom i zagovara ideju liberalnog nacionalizma s zatvaranjem granica.

  Mišljenje autora ovog bloga o kozmopolitancima sigurno već znate. Ako ne navesti ćemo pjesmu Waltera Scotta iz 1804. koja govori:

„Tu diše čovjek s dušom toliko mrtvom

  Da nikada nije rekao

  Ovo je moja, moja rodna zemlja”