Konferencija u Wannseeu

  Konferencija u Wannseeu se bila održala 20 siječnja 1942 godine i na njoj su nacistički lideri donijeli odluku o holokaustu. U stvarnosti nacistička odluka o pogubljenju svih Židova je bila donesena već ranije, ali ratna situacija je dovela do ubrzanja planova.

  Praktički odmah po Hitlerovom preuzimanju vlasti Njemačka donosi zakone protiv svojih državljana židovskih korjena. Kako su genocidne namjere prema Židovima bile svima jasne još prije izbijanja Drugog svjetskog rata svi koji su mogli su pobjegli iz Njemačke. U konkretnim postotcima može konstatirati da je više od 50 % Židova do 1939 godine napustilo Njemačku.

  Aneksija Austrije i Češke, osvajanje Poljske, Norveške i zapadne Europe su potom u razdoblju 1939-40 doveli do povećanja broja Židova kojima vlada Hitler. Kako se Njemačka nalazila u ratu njihov konkretni genocid, holokaust je na zapadu bio stavljen u drugi plan. Time samo želimo konstatirati da se on provodio sporijom brzinom.

  Njemačka agresija na Sovjetski savez 1941 je provođena s naređenjem da se po okupaciji teritorija odmah provodi istrebljenje Židova. To je dovelo do pogroma u Lvivu gdje je živjelo 110 000 Židova i sličnih pogroma u bezbroj drugih sovjetskih gradova. Nema veze da li ovdje govorimo o Kaunasu ili nekom drugom sovjetskom mjestu pod nacističkom okupacijom.

  Originalni nacistički plan je bio da se Konferencija u Wannseeu o „Finalnom rješenju Židovskog pitanja” održi 9 prosinca 1941 godine. Od toga sastanka se odustalo kada je postala očita pobjeda Crvene armije u Bitki za Moskvu. Taj vojni poraz je izazvao nervni napad kod Hitlera kojemu napokon postaje jasno da Njemačka može izgubiti rat.

  To razumjevanje pogoršane vojne situacije rezultira odlukom Hitlera da se što brže pobiju svih Židova na teritoriji pod kontrolom Njemačke. Njegova psihopatska pozicija je bila da niti jedan Židov ne smije preživjeti njemački potencijalni poraz što je jasno naznačio nacističkim funkcionerima na dva prosinačka sastanka.

  U skladu s takvim Hitlerovim uputstvima 20 siječnja 1942 godine je održana Konferencija u Wannseeu. Na njoj je sudjevalo 15 nacističkih dužnosnika koji su predstavljali ured Nacističke partije, ministarstva unutrašnjih i vanjskih poslova, ministarstvo pravde, ministarstvo okupiranih područja i ured kancelara Njemačke. Zanimljivo je da su većina dužnosnika na ovom okupljanja bili akademici, osobe s završenim doktoratima.

  Reinhard Heydrich kojeg je Hitler zvao čovjek s željeznim srcem je predsjedao ovom konferencijom. Na njoj on govori o nužnosti pogubljenja 11 milijuna Židova na teritoriju pod kontrolom Njemačke. Kako bi se ovaj zločin, genocid prikrio na što duže vrijeme konferencija donosi odluku i o stvaranju posebnog logora gdje se neće vršiti Holocaust. Riječ je o logoru Theresienstadt koji će nacisti koristiti u propagandne svrhe.

  Osim zaključka o pogubljenju svih Židova, Holokaust Konferencija u Wannseeu završava i drugim zaključkom. Taj zaključak je bio da će glavni i odgovorni za ispunjavanje ovog čudovišnog plana biti Reinhard Heydrich.

  Većina sudionika ove konferencije koja je odlučila o sudbini Židova na području pod kontrolom Nacističke Njemačke nikada nije odgovarala za svoj zločin. Tako je dr. Gerhard Klopfer (ss general) koji je predstavlja Nacističku stranku na konferencije život okončao kao pravnik u mirovini 1987 godine. Sličnu sudbinu doživljavaju dr. Georg Leibbrandt, ministar za okupirano područje, dr. Wilhelm Stuckart, posljednji ministar unutrašnjih poslova Nacističke Njemačke i drugi.

  Oni su svi po završetku Drugog svjetskog rata bili proglašeni više manje nevinima što stvarno otvara puno pitanja.