Janez Janša

  Janez Janša je slovenski premijer i sljedećih 6 mjeseci predsjednik rotirajućeg predsjedništva Europske unije. U određenom smislu njegova priča je jednaka priči njegovog prijatelja Viktora Orbana.

  Dok je Viktor Orban s prijateljima 1988 godine osnivao Fidesz za borbu protiv komunističkog režima. Te iste 1988 godine 5 godina stariji Janša je već znani uhićeni borac protiv komunizma u Jugoslaviji. Nakon prvih višestranačkih izbora Orban je postao parlamentarni zastupnik u Mađarskoj, a Janša ministar obrane u Sloveniji.

  Kao što su prije 33 godine oboje bili neprijatelji komunizma danas su oboje neprijatelji centralizirane Europske unije. Njih oboje su do sada već bezbroj puta optuženi za korupciju, nelegalno bogaćenje, ali oni još uvijek vladaju.

  Kako se približavao dan kada će Janez Janša preuzeti predsjedanje Europskom unijom tako su se pojavačale akcije protiv njega. U Ljubljani su se krajem svibnja održale masovne demonstracije protiv njega koje su u stvarnosti nisu uspjele. One su bile neuspješne jer je Janša još uvijek premijer Slovenije.

  S druge strane razne zapadni mediji su još prošle godine počeli s napadima na njega. Dovoljno nam je ovdje navesti The New York Times koji navodi da je Janša započeo s kulturološkim ratovima. Ako to nije piljenje pile naopako onda ne znamo što tako možemo reći. Po The New York Timesu glavni grijeh Janeza Janše je promoviranje nacionalizma, promoviranje ljubavi prema svojoj domovini.

  Iza tih protesta i demonstracija u Sloveniji inače stoje takozvane nevladine organizacije. Možemo reći da se one bore protiv njega zbog njegovih stajališta što predstavlja dio istine. Drugi dio istine predstavlja Janšina odluka da obustavi subvencije nevladinim organizacijama, da ih udari po džepu. Janša je 20 „nevladinih” organizacija izbacio iz državnih prostorija u kojima su imale povlaštene cijene najma. One su nakon toga počele na sve strane počele tražiti pomoć, organizirati proteste i slično.

  Jedna od reakciji „nevladinih” organizacija na ove događaje predstavlja otvoreno pismo svjetskih „stručnjaka”. Oni su javno osudili promociju nacionalne verzije povijest koju propagira slovenska vlada. U otvorenom pismu „stručnjaci” su tražili od Europske unije da zaštiti akademije, muzeje i slično od vlade. Za dobar dio potpisnika bi po nama bilo pametnije da riješe probleme na svojim fakultetima/ustanovama. Kada njih riješe tada će biti slobodni da kritiziraju druge.

  To je sve dovelo do zapadne medijske paljbe koja je otvoreno udarila po njemu ove godine. Jedna od otvorenih kritika predstavlja Janšino odbijanje da priznao ured javnog tužitelja Europske unije. Slovenije nije jedina u tome pošto se nalazi na istom mjestu kao Finska. Obje države su ranije podržale ured javnog tužitelja EU, ali potom su ga sabotirala na svom teritoriju. S druge strane Danska, Irska, Mađarska, Poljska i Švedska nikada nisu priznale ovaj ured. Bez obzira na to europski mediji napadaju samo Sloveniju !?

  U promoviranju ovog ureda europski režim promovira borbu protiv korupcije, ali to nije baš tako. Prioritetni cilj je daljnja centralizacija Europske što nije u interesu nacionalnih država i političari koji znaju što žele.

  Svi domoljubni simpatizeri sigurno podržavaju sve ove Janšine poteze, ali to ga ne opravdava po drugom pitanju. To drugo pitanje predstavljaju Janšine kontroverzne odluke. Prva od njih je da liberalizira zakone o transportu kako bi Uber mogao poslovati, a druga je puno gora. Riječ je o igranju s ustavnim odredbama o pitkoj vodi. Vlada je optužena da pokušava privatizirati područja s pitkom vodom i po ovom pitanju će uskoro biti održan referendum.

  Ukratko Janez Janša nije socijal-konzervativni nacionalist.