Uber

Uber predstavlja sve ono što stanovnici istovremeno mrze i vole kod današnjih tehnoloških, internet kompanija. S jedne strane oni mrze njihovu blago govoreći nemoralnost, a s druge strane vole njihovu praktičnost pa bez obzira na loše mišljenje o kompaniji koriste njenu uslugu.

Makroekonomski gledajući Uber je rušilačka kompanija pošto njen poslovni model uništava kompanije koje koriste tradicionalni model davajući malo ili ništa zauzvrat djelatnicima i državi. U prvoj polovici 2018 godine se u SAD vodio pravi rat različitim studijama koje dokazuju koliko iznose primanja zaposlenika, suradnika Ubera. Prvo je s Stanforda izašla studija koja tvrdi da vozač zaradi u SAD 3.37 $ po satu, potom je Uber izašao s studijom koja tvrdi da neto plaća iznosi 12 dolara po satu,a potom je izašla i treća studija koja govori da plaća Uber vozača u SAD iznosi manje od 10 dolara po satu. Tu posljednju studiju Uber nije osporavao iako je problematična, iako tvrdi da je plaća vozača manja od njihove minimalne plaće.

Dolazak Uber-a u Hrvatsku 2015 godine je bio dočekan s oduševljenjem domaćih medija i ekonomskih analitičara koji su koordinirano počeli tražiti promjene zakona o cestovnom prometu. Do te promjene će na kraju i doći kada je po hitnom postupku donesen na proljeće 2018 godine donesen novi zakon koji je Uber pozdravio.

Za razliku od domaćeg neoliberalnog sustava koji stvarno svašta dopušta gdje je Uber dobio službeni blagoslov situacija u drugim EU članicama nije niti približno jednostavna. Članice Europske unije su se najvatrenije protivile Uber-u pa je taj otpor u teoriji slomljen tek intervencijom europske povjerenice Nellie Kroes koja 2014 godine napada one koji se protive Uber-u. Godinu dana kasnije ona je za te svoje pozicije nagrađena pozicijom u Uber-u što se u to doba pretvorilo u pravi politički skandal.

Ta pomoć je olakšala proboj Ubera u Hrvatsku, ali nije riješila njegove probleme u Europi. Praktički istovremeno kada je Hrvatska mijenjala svoje zakone kako bi ova kompanija mogala poslovati u njoj “Europski sud pravde” presuđuje da Uber nije digitalna nego taxi kompanija. Kako ta sudska odluka još nije provedena u Hrvatskoj Uber se ne navodi kao taxi služba “jer to nije njegova pretežita djelatnost“.

Priča o Uberu je ujedno priča o bezbrojnim sudskim procesima putem kojih on pokušava dobiti dopuštenje za rad dok ga istovremeno države i gradovi na razne načine pokušavaju zabraniti. Jedan od tih slučajeva je onaj u Londonu koji ga je 2 puta zabranjivao samo da bi sud poništavao ove zabrane. Time priča u Velikoj Britaniji nije niti približno završena pošto tamo traje sudski slučaj u kojemu bivši vozači tvrde da su bili zaposlenici Ubera pa stoga imaju sva prava koja zaposlenicima pripadaju dok Uber tvrdi da on ne zapošljava vozače.

Posljednja stvar od koje se svakom ekonomisti koji drži do sebe diže kosa na glavi je profitabilnost Uber-a pošto ona ne postoji niti je ikada postojala. Tokom 2018 godine Uber je poslovao s gubitkom od 3 milijarde dolara dok je 2019 godine taj gubitak iznosio 8.5 milijardi. On je jedna od najpoznatijih takozvanih zombi kompanija koje danas postoje sam o zbog neograničenog “štampanja” novca središnjih banaka koji se potom beskamatno “dava” bankama i kompanijama kako bi bio spriječen njihov bankrot.

Bez obzira na sve opisane nedostatke Uber je kao što smo rekli iznimno popularna kompanija čije po europskim propisima taksije, a po hrvatskim digitalne usluge koristi sve veći broj građana.

0 0 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
1 Comment
najstarije
najnovije najviše glasova
Inline Feedbacks
View all comments
trackback
3 mjeseci prije

[…] Janšine kontroverzne odluke. Prva od njih je da liberalizira zakone o transportu kako bi Uber mogao poslovati, a druga je puno gora. Riječ je o igranju s ustavnim odredbama o pitkoj vodi. […]

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina