Istok i zapad

  Istok i zapad predstavljaju dvije potpuno različite priče u Europi. Razlog za te dvije potpuno različite priče predstavlja njihova povijest od 1945 pa do danas.

  Stanovnici zapadne Europe su odrasli i proživjeli cijeli svoj život u miru. Oskudice iz poratnih godina se danas sjećaju samo najstariji zapadni stanovnici što ih čini još sretnijim s današnjom situacijom.

  S druge strane stanovnici istočne Europe su u miru i stabilnosti bili proživjeli 45 godina. Ta njihova stabilnost je završila padom komunizma i divljom privatizacijom tijekom koje su se oni povezani s vladom enormno obogatili. Nakon toga je još za njih došao šok financijske krize 2007 godine što je dodatno ubilo povjerenje prema eliti.

  U određenom smislu stanovnici zapadne Europe su slični srednjem sloju Rimskog carstva 400 godine. Oni su nezadovoljni s primanjem migranata, oni su nezadovoljni porezima, ali općenito vjeruju svom stabilnom režimu.

  Za razliku od njih stanovnici istočne Europe su bili prečesto prevareni od vlade da joj uopće ne vjeruju. Oni znaju da vlada radi samo za sebe i elitu pa da se stoga ono što ona zastupa nalazi u suprotnosti s njihovim interesima.

  Tu razliku između istoka i zapada možemo najbolje vidjeti u Njemačkoj. Dok postotak cijepljenih u bivšoj zapadnoj Njemačkoj iznosi iznad 70 % onaj u istočnoj čak pada ispod 60 !? Riječ je o razlici većoj od deset posto iako se na cijelom teritoriju Njemačke vodi ista propagandna akcija što ukazuje da se razlika temelji na povjerenju ljudi prema vladi.

  U svom propagandističkom tekstu o situaciji s cijepljenjem Associated press navodi da najniže stope cijepljenja u Europi imaju Armenija i Ukrajina. Ukratko stanovništvo država u najgorim društvenim situacijama najmanje vjeruje vladinoj propagandi o cijepljenju. Riječ je o dvije države koje su imale „događanja” naroda bez da se povećao životni standard i koje su izgubile ratove. To inače potvrđuje naš argument o povezanosti stope cijepljenja i povjerenja u vladu.

  Sada kada gledamo iz ove perspektive situaciju s cijepljenjem dolazimo do iznenađujućih rezultata za Hrvatsku. Naše gospodarstvo je kao što dobro znamo drugo najgore u Europskoj uniji, ali po stopi cijepljenja se nalazimo par pozicija više.

  Trenutačno Hrvatska ima veću procjepljenost od Slovačke, Rumunjske i Bugarske. To inače znači da Hrvati više vjeruju porukama svoje vlade nego Slovaci, Rumunji i Bugari porukama svoje. Ovaj podatak sigurno unosi toplinu u srca naše političke i gospodarske elite.

  Da naš ministra zdravstva govori „strpljenje nam je na kraju”, ali kod nas se ne poduzimaju mjere slične Austriji. To nam budi nadu da je vlada ipak svjesna stvarne situacije i pozicije Hrvatske u široj slici.