Modernizacija Indije

  Modernizacija Indije je tematika koja se kod nas rijetko spominje. Kod nas postoji određena percepija svijeta koji se ne mijenja s izuzetkom kineskog izuzetka koji potvrđuje pravilo.

  U vrijeme Titove smrti najveći prijatelj Jugoslavije je bila Indija kojom upravlja dinastija Gandhi. To je inače bilo vrijeme kada se za Sovjetski Savez govorilo da je riječ o Gornjoj Volti s nuklearnim projektilima. Za Indiju tog vremena se s druge strane moglo reći da je Gornja Volta s svemirskim satelitima.

  Tijekom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća Indija je bila lansirala satelite u svemir dok istovremeno nije imala električne energije. Jednostavno Indijci iz vremena vladavine dinastije Gandhi su bili preživljavali, a ne živjeli. Općenito gledajući gospodarske stope rasta Indije tijekom ovog vremena su bile niže od svjetskog prosjeka.

  To pitanje gospodarskih neuspjeha dinastije Gandhi se puno puta postavljalo 2018-19 godine. Kako nasljednik dinastije Gandhi nije mogao pružiti ispravni odgovor on je bio izgubio izbore pa je Indija nastavila put formiranja Hindustana. Ta slika siromašne, neuspješne Indije je ostala u mislima velikog broja Hrvata i Europljana.

  Ona je danas netočna pošto se Indija u posljednjih 30 godina iznimno razvila. Najbolji prikaz ove transformacije Indije nam daruje tamošnja proizvodnja električne energije. Ona se povećala oko 10 puta između 1990 i 2020 godine !?

  Rezultat tog ekonomskog uzdizanja Indije se temelji na liberalizaciji početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Tadašnja stranka obitelji Gandhi bez Gandhijevaca je provela liberalizaciju trgovine i istovremeno pokušala provesti opću liberalizaciju. Unutrašnjopolitički pritisak je 1994 godine rezultirao s odbijanjem suradnje s MMF-om čime se Indija spasila.

  To je na kraju rezultiralo sistemom u kojemu je demokratska izabrana vlada zadržala kontrolu nad ekonomijom. Istovremeno ona je bila pod utjecajem sindikata, glasača i poslovne zajednice što dovodi do stvaranja sadašnjeg modela.

  Ovaj model je doveo do stopa gospodarskog rasta od 8–9 % godišnje do izbijanja financijske krize kada dolazi do normalizacije. Općenito gledajući prosječne stope gospodarskog rasta Indije tijekom 21 stoljeća iznose 6-7 posto. Nije riječ o stopama rasta autokratske Kine, ali to je očekivano. Postoji velika razlika u mjerama koje može provoditi demokratska, a koje može autokratska država.

  Jedan od konkretnih primjera koji ukazuju na uzdizanje Indije je BDP. Prije 30 godina Velika Britanija je imala 350 posto veći ukupni BDP od Indije dok su oni danas izjednačeni. Gledajući u konkretnu brojevima gospodarstvo Indije je skočilo s 321 milijarde dolara 1990 godine na 2 900 milijardi dolara 2019.

  Ovaj uspjeh Indije ujedno označava da on postaje miljenica zapada kao protuteža Kini. Dok je ona tako postala miljenica njen premijer biva proglašen pa gotovo diktatorom zbog zaštite državnih interesa. Ove trzavice u realnosti niti nemaju nekog značaja pošto one ne mogu zaustaviti napredak Indije i formiranje Hindustana.

  Realisti znaju da je Indija velesila u nastajanju i isto tako znaju da zapad nema mogućnosti manipulirati Indijom. Koliko god da neoliberali i multikulturalisti mrze Modija razumniji među njima znaju da netko kao oni ne može biti premijer. U određenom smislu Zapad ima sličnu situaciju s Putinom u Rusiji !?

  Sve u svemu Indija nije više zaostala država u kojoj živi milijardu stanovnika kao što smatra veliki dio naših građana. Ona je velesila u razvoju koja će za 10 godina po veličini gospodarstva prestići Njemačku.