nafta

INA

U medijskom smislu Plenkovićeva vlada završava tamo gdje je i počela, na našoj naftnoj kompaniji. Na Badnjak 2016 godine premijer Andrej Plenković je bio održao pressicu na kojoj je rekao:”Donijeli smo stratešku odluku, vratiti ćemo INU u vlasništvo Hrvatske“, a sada gotovo 3 i pol godine kasnije ispadne da INA nije strateška i da se njena/naša nafta izvozi u Mađarsku.

Na kraju je bilo ispalo da je HDZ vlada htjela opravdati privatizaciju HEP navodeći da će taj novac biti upotrebljen za renacionalizaciju INE što je samo po sebi zvučalo suludo. Osim opravdanog bijesa građana taj potez je javno osudila i Njemačka čija državna medijska agencija DW 2017 godine izlazi s tekstom koji osuđuje tu ideju čime je ona postala pokojna.

Navodno je MOL za prodaju svog udjela u INI zatražio gotovo 2 milijarde eura što je ako ćemo vjerovati vladi za Hrvatsku bilo previše. To iznosi oko 3.5 % BDP-a Hrvatske, pa ako uzmemo u obzir da je naš javni dug početkom 2019 iznosio 74.4 % BDP-a, dok je početkom 2020 iznosio 71.3 % BDP-a tada otkrijemo da smo imali novac za kupovinu. Dovoljno je bilo za jednu godinu usporiti smanjivanje javnog duga, usporiti ulazak u eurozonu da se kupi INA, ali Plenkovićeva vlada to jednostavno nije htjela. Njen osnovni cilj je bila privatizacija HEP-a, a ne povratak INE u vlasništvo države.

Sada na kraju ispadne da je Hrvatska nakon nezadovoljstva građana, a i Njemačke promjenila politiku prema MOL-u i odlučila ojačati “partnerstvo” s Mađarima. To nam pojednostavljeno govori memorandum o prevozu nafte iz hrvatskih naftnih polja u Mađarsku. Ako ćemo vjerovati ministru Ćoriću “Riječ je o memorandumu koji sam po sebi projicira poslovne interese dvaju poslovnih subjekata. A sve s ciljem maksimiziranja poslovnih rezultata. Kako Ine tako i Janafa“. Problem s tom izjavom se nalazi u činjenici da nafta JANAF-om od Siska do rafinerije Rijeka putuje 187 kilometara do od Siska do Mađarske granice putuje 107 kilometara pa je za očekivati da JANAF više zaradi ako domaća nafta putuje u Rijeku.

Kako je ujedno cijena po kojoj INA prodaje svoju sirovu naftu MOL-u poslovna tajna onda se može postaviti i pitanje da li postoji razlika između te cijene i one po kojoj INA kasnije kupuje naftu na međunarodnom tržištu. Ako ignoriramo pitanje prvo prodajne, a potom kupovne cijene nafte tada moramo zaključiti da je u poslovnom, financijskom interesu JANAF-a da ta nafta prođe cijeli put od Omišlja do Mađarske, gotovo 300 kilometara, a ne samo kraći dio puta.

Sada kada smo završili s zasluženom kritikom vlade po pitanju INE vrijeme je da pogledamo sebi u oči i priznajmo istinu koja glasi da ova naftna afera predstavlja samo vrh ledena sante onoga što u našoj ekonomiji ne funkcionira. Nema veze gdje da gledamo naći ćemo blago govoreći gospodarske nepravilnosti. Hrvatska je jedan od relativno većih proizvođača pšenice koji praktički 50 % svog uroda izvozi. Konkretno govoreći urod pšenice je prošle godine iznosio 770.000 tona dok naša potrošnja iznosi 400.000 tona. Bez obzira na ovaj urod Hrvatska je 2019 godine uvezla 121.341 tone pšenice i 31.568 tona brašna.

Hrvatska vrlo jednostavno i brutalno govoreći izvozi sirovine kako bi uvezla gotove proizvode ili ponovno one iste sirovine koje je ranije izvezla. Ta naša gospodarska, makroekonomska politika jednostavno nema baš nikakvog smisla i toga su svi Hrvati svjesni.

0 0 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina