Govor Christine Lagarde

  Govor koji je šefica Europske središnje banke održala u SAD-u potvđuje ono što su ranije mnogi govorili i zbog toga bili ismijavani od zagovornika otvorenih granica. 

  Kao što već znate Christine Lagarde nam je jedna od najzanimljivijih modernih političara. Ona je odvjetnica osuđena zbog „krađe” 400 milijuna eura koja je potom postavljena za šeficu Europske središnje banke. Ukratko ona simbolizira korupciju u vrhu Europske unije dok istovremeno dokazuje da neekonomisti mogu voditi financije i ekonomiju. Ujedno ona je i željena nasljednica šefa Svjetskog ekonomskog foruma (WEF).

  Jednu je biti tako karijerno uspješan u državnoj službi, a drugo je ispasti voljen. Time želimo reći da ju djelatnici Europske središnje banke aktivno mrze,a ona im uzvraća istom mjerom nazivajući ih ekonomskim plemenom/klikom.

  Morate se složiti što god da mislili kako je riječ o neobičnoj i uspješnoj osobi. Te njene karakteristike kao i pravna edukacija joj dopuštaju da izvali ono što se malo tko usudi. Tako nešto je učinili prošloj tjedna u SAD što predstavlja razlog za današnji tekst.

  Zagovornici migranata će Vam reći da njihovi protivnici nikada nisu zadovoljni. S jedne strane protivnici migranata govore da im oni kradu radna mjesta, a s druge ako ne rade da kradu socijalnu pomoć. To po zagovornicima migranata dokazuje da se protivnici njihovog primanja ponašaju šizofreno.

Ekonomisti s druge strane znaju da nije riječ o šizofrenim pozicijama nego o realnosti. Riječ je o realnosti pošto na primjer Njemačka 45% novca za socijalnu pomoć isplaćuje strancima !? Složiti ćete se da je time rješeno pitanje da li nezaposleni migranti koji ovise o socijalnoj pomoći, predstavljaju teret za državni proračun ??

  Sada putujemo u Hrvatsku 2020. kako bi čitali objavu ekstremno lijeve Radničke fronte. U svojoj objavi medijima usmjerenoj protiv stranih radnika oni ukazuju da razumiju ekonomiju. Oni ukazuju da razumiju kako je cijena nečega veća što toga manje ima. Konkretno tada Katarina Peović izjavljuje: „manjak radne snage sigurno znači povećanje cijena rada, dok liberalizacija uvoza radnika znači stagniranje plaća”. Uličnim riječnikom govoreći strani radnici ruše naše plaće.

  To nije neka mudrost, a nju je sada potvrdila i „velika” Christine Lagarde u svom govoru. Ona konkretno izjavljuje: „bez stranih radnika bi uvjeti na tržištu rada bili teži,a proizvodnja manja”. Uličnim rječnikom rečeno bez stranih radnika tvrtke bi morala davati veće plaće što bi im smanjilo prodaju,a mi ćemo ovdje dodati i profitabilnost.

  U osnovi to hvaljenje stranih radnika koji ruše plaće ne predstavlja ništa novoga. To ne predstavlja ništa novog pošto Europska unija već 15 godina vodi politiku snižavanja životnog standarda. Prvo je vođena politika štednjom do rasta zbog čega se Europsku komisiju nazivalo ajatolasima štednje, potom 2017. službena politika postaje smanjivanje socijalnih prava, a tu zatim dolazi i zelena transformacija.

  Ukratko nema veze da li govorimo o migrantskim radnicima, zelenoj tranziciji, socijalnim pravima… politika Europske unije je konstantna. Službena politike je uvijek rušenje životnog standarda stanovništva !?

Lijepo da Christine Lagarde to javno priznaje !?