Europski parlament o Turskoj
Da je itko 1991 ili 1992 rekao da će Europska unija potpisati carinsku uniju s Turskom 1995 godine ona nikada ne bi bila formirana. Jednostavno referendum o njenom formiranju ne bi bio prošao u niti jednoj budućoj članici Europske unije.
Kako je to bila jedna od državnih tajni prvo je 1993 godine formirana Europska unija, a potom 1995 biva formirana carinska unija Unije i Turske. Riječ je inače o carinskoj uniji za industrijske proizvode zahvaljujući kojoj je Turska transformirana iz poljoprivredne u industrijsku državu dok su Europljani izgubili svoja industrijska radna mjesta.
Sada 26 godina kasnije u Europskoj uniji se raspravlja što i kako dalje s tom carinskom unijom. U skladu s tim Europske vijeće je 1 listopada 2020 godine donijelo odluku da ignorira Tursku agresiju na Siriju, Tursku agresiju na Grčku, Tursku agresiju na Libiji, Tursku agresiju na Armeniju i da predloži modernizaciju carinske unije između Europske unije i Turske.
Vijeće je davajući taj prijedlog vrlo dobro znalo s kim ima posla što možemo vidjeti u diplomatskom riječniku koji europski organi koriste. U svojim izvještajim do 2016 godine Europska komisija je zvala Tursku strateškim partnerom, dok ju sada zove važnim partnerom što ukazuje na urušavanje odnosa.
Izvještaj Europskog parlamenta nam potom govori o gospodarskom kolapsu Turske u 2020 godini. Turska lira je tijekom prošle godine devalvirala 48 % prema euru i 37 % prema američkom dolaru,a kamatne stope su podignute na 15 posto. To je sve rezultiralo snižavanjem kreditnog rejtinga u 2020 godini s najavom budućih snižavanja.
Istovremeno s tim prisustvo milijuna sirijskih izbjeglica u Turskoj je dovelo do socijalnih tenzija između migranata i lokalnih stanovnika. To je na kraju rezultiralo porazom Erdoganove stranke na lokalnim izborima u Istanbulu i Ankari gdje su izabrane osobe koje su osuđivale Erdogana zbog broja migranata prisutnih u njihovim gradovima.
Danas zahvaljujući carinskoj uniji iz 1995 godine 56 % svog turskog izvoza ide u smjeru Europske unije što ju čini dominatnim gospodarskim partnerom Turske. Bez obzira na toliku ovisnost Turske prema Uniji ona je posljednjih godina povukla nekoliko gospodarski govoreći „neprijateljskih” poteza. Najkontroverzniji od njih je prisiljavanje proizvođača lijekova da prebace svoju proizvodnju u Tursku povodom čega je Unija pokrenula postupak pred WTO-om koji će izaći s presudom u drugoj polovici ove godine.
Drugi gospodarski potez koji Europska unija smatra protuzakonitim predstavljaju državne subvencije industriji proizvodnja željeza i onima koji to željezo koriste u svojim proizvodima. Povodom toga ona je započela istragu koja će tijekom ove godine završiti presudom o legalnosti ili ne tih državnih subvencija.
Poziciju Europskog parlamenta po pitanju modernizacije carinske unije s Turskom najbolje predstavlja rezolucija od 13 ožujka 2019 godine kojom se poziva na modernizaciju što bi rezultiralo većom integracijom Turske i EU. Tom „modernizacijom” bi trebala biti obuhvaćeno poljoprivreda, javna nabave i usluge o kojima se nije pregovaralo 1995 godine.
Zbog prošlogodišnjih turskih provokacija zastupnici Europskog parlamenta iz Grčke i Cipra su zatražili suspenziju carinske unije između Europske unije i Turske, ali od toga kao što vidimo nije bilo ništa. Dok su ti zastupnici bili glasovali protiv njihovi predsjednici vlada koji sjede u Europskom vijeću su podržali modernizaciju carinske unije iako između originalne i ove predložene carinske unije u stvarnosti nema nikakvih poveznica pošto je 1995 verzija govorila samo o industriji,a nova bi trebala govoriti o baš svemu.
Ovo je bila skraćena verzija službenog izvještaja Europskog parlamenta o odnosima Europske unije i Turske. Jedina kazna koji je do sada Turska pretrpila zbog svojih agresija biva ukidanje novca iz europskih fondova, a kao što smo vidjeli iz izvještaja Europska unija je u stanju paralizirati kompletnu tursku ekonomiju. Na kraju Turska neće biti niti kažnjena nego čak nagrađena ako bude dobra tijekom 2021 godine.
Odluka o tom budućem odnosu Europske unije i Turske će biti donesena za približno dva tjedna