Emissions Trading Systems
Emissions Trading Systems ili skraćeno ETS je sistem oporezivanja ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu. Riječ je o sistemu kojeg koriste Europska unija, Kina, Indija, ali ne i SAD.
Ovih dana se u Europsku uniju vode vatrene rasprave, možemo slobodno reći svađe o izumiranju europske industrije. Kao glavni razlog za to se navode europski ekološki zakoni,a jedan od njih je Emissions Trading Systems. U cilju pojašnjavanja kako ETS funkcionira danas ćemo pogledati kako on funkcionira u EU, Indiji, Kini i SAD.
Na području svih navedenih država Emissions Trading Systems se temelji na plaćanju po ispuštenoj količini stakleničkih plinova u proizvodnji. Konkretno sve se računa po cijeni na tonu ispuštenog CO2 u atmosferu. To u osnovi znači da ovo prije svega plaća samo industrija iako Europska unija plaćanje proširuje na baš sve.
Sve se temelji na apsolutnoj državnoj kontroli kako bi se porezom prisililo kompanije na odustajanje od fosilnih goriva. Time želimo reći da država prodaje dopuštanja za ispuštanje stakleničkih plinova. Vremenom se broj tih dopuštenja u EU smanjuje što dovodi do povećanja cijena, poreza.
Cijena dopuštanja za ispuštanje stakleničkih plinova je krajem 2025. u Europskoj uniji iznosila oko 80 eura po toni CO2. Procjene ekoloških organizacija govore da će 2026. cijena iznositi 85 eura, 2027 „samo” 100 eura,a 2030 ponovno ćemo reći samo 126 eura.
S druge strane procjene poslodavaca, industrije govore da će cijena prosto eksplodirati. Po njima cijena će 2035. iznositi između 1,120 eura i 3,340 eura po tonu ispuštenih stakleničkih plinova !? Čak i da je cijena nešto između to bi trebalo pokopati ostatke industrije !?
Nakon Europe sada prelazimo na njenog najvećeg trgovinskog suparnika Kinu. Ona je jednostavno energetska svjetska dominantna sila. To govorimo jer Kina godišnje troši više energije od Europske unije, Rusije, Indije i Japana zajedno !? Kada bi ju uspoređivali s SAD rekli bi da ona godišnje troši više nego dvostruko energije od njega !?
Istovremeno Kina je svjetska super sila po pitanju proizvodnje ekološke energije i u teoriji polako napušta fosilna goriva. U skladu s tom politikom ona 2021. pokreće svoj Emissions Trading Systems. Zapadni ekološki stručnjaci govore da bi joj ETS cijena po toni ugljika trebala iznositi oko 70 dolara što Kina odbija. Kada je cijena 2024. porasla na 13 eura po toni ona povlači ručnu i ruši ju na 9 eura !? To je učinila povećanjem broja dozvola za ispuštanje CO2
Sada prelazimo na Indiju koja se po ovom pitanju nalazi u sivoj zoni. Ona odlučuje kopirati europski sustav borbe protiv zagrijavanja planete pa uvodi sličan,ali dobrovoljni porez. Kada tome dodamo da je on neuporedivo niži od europskog sve postaje jasno. Time želimo reći da taj dobrovoljni porez iznosi 7.23 eura po toni ispuštenog CO2. Nužno je ovdje još navesti da ona ne koristi Emissions Trading Systems, nego Net Effective Carbon rate koji nije obvezan.
SAD nije donio državni sustav plaćanja poreza na ispuštanje stakleničkih plinova. Ne samo da ga on nema nego se njemu direktno protivi. Još u doba predsjednika Obame donesena je zabrana aviokompanijama da plaćaju europski ekološki porez na putničke avione.
Nužno je naglasiti da SAD nema državne, ali ima regionalne ekološke poreze na ispuštanje stakleničkih plinova. Riječ je o porezima koje su donijele savezne države kojima vladaju Demokrati,a najpoznatiji od njih je RGGI. Taj porez se naplaćuje u sjeveroistočnim atlantskim saveznim državama SAD i Trumpova administracija ga pokušava ukinuti.
Ukratko europska industrija plaća 10 puta viši porez na ispuštanje stakleničkih plinova od Kine i Indije (dobrovoljno). Kada je Kina vidjela da taj porez šteti industriji ona ga je za razliku od fundamentalistički nastrojene Europe brzo smanjila. Europska unija s druge strane taj porez samo diže.
ETS inače nije niti približno jedini poreza koji plaćaju europska proizvođači. Kao primjer toga ćemo samo navesti novi porez koji 02.07.2026. stupa na snagu.