Dogovor Kanade i Europske unije

  Većina nas je u ovom ubrzanom vremenu već zaboravila na trgovinski dogovor Kanade i Europske unije o slobodnoj trgovini koji se skraćeno zove CETA.

  CETA je jedan od onih omraženih dogovora o slobodnoj trgovini koji realno nemaju nikakve veze s gospodarstvom. To govorimo pošto analize iz 2011 godine o ovom tada potencijalnom dogovoru govore o njegovom minimalnom pozitivnom gospodarskom utjecaju. Normalno riječ je bila o analizi koja je trebala pozitivno prikazati ovaj sporazum pa je realnost vrlo vjerojatno puno gora.

  Riječ je ujedno o još jednom od tajnih sporazuma čije odredbe obični građani nemaju prava znati. Pregovori su vođeni obavijeni tajnošću do 01 kolovoza 2014 kada bivaju uspješno okončani. Ubrzo po okončanju pregovora neko iz pregovačkog tima je uništio tajnost dokumenta puštajući ga u medije. Jedini potencijalni odgovor Europske unije na to je bio službeno puštanje u javnost cijelog sporazuma tijekom rujna 2014 godine.

  Tim puštanjem u javnost sporazuma postalo je jasno da njegov glavni cilj biva stvaranje novog internacionalnog suda na koji mogu biti poslane države. Normalno potpisnice neće tužiti obični građani nego korporacije tražeći odštetu zbog nekog kršenja njihovog očekivanog profita. Zbog toga se stvorilo očekivanje da će stupanjem na snagu CETA sporazuma biti pokrenuta sudska oluja protiv članica Europske unije i Kanade.

  Rezultat toga na kraju biva da CETA nije stupila na snagu niti 8 godina nakon potpisivanja zbog odbijanja nacionalnih ratifikacija. Do 2019 godine ovaj sporazum je bilo ratificiralo 13 članica Europske unije, a niti kasnije se stanje nije drastično promjenilo.

  Normalno prvi potpisnici su bile države koje će neki nazvati banana članicama Europske unije. Prve su ovaj sporazum bile ratificirale Latvija, Hrvatska i Španjolska koja se tada nalazi pod nadzorom Europske komisije. Među državama koje još nisu ratificirale ovaj sporazum nalazimo Njemačku, Francusku, Italiju, Belgiju, Cipar, Irsku…

  Manje države smo ovdje naveli zbog njihovih specifičnosti koje blokiraju Europsko potpisivanje ovog sporazuma. Za početak tu imamo Belgiju gdje je parlament regije Valonija još 2016 godine glasovao protiv CETA sporazuma. Bez ponovljenog glasovanja parlamenta ove regije niti Belgija niti Europska unija ne mogu ratificirati „trgovinski” sporazum.

  Ta Belgijska priča se potom ponovila na Cipru čiji parlament 2020 glasuje protiv sporazuma CETA. Mediji su pokušali naći razloge za glas protiv i za prisiljavanje parlamenta da ponovno glasa, ali…

  Još ćemo ovdje navesti i malenu Irsku gdje je Ustavni sud prije par dana blokirao ratifikaciju sporazuma CETA. Razlog za tu presudu biva da je sporazum protuustavan jer izlaže Irsku i njeno sudstvo nekom neodređenom internacionalnom „sudu”. U određenom smislu Irska je učinila isto što i Njemačka čiji Ustavni sud smatra da je CETA sporazum protuustavan !?

   Kako ovaj sporazum kao što smo ranije rekli nisu ratificirali niti Njemačka niti Francuska niti Italija jednostavno ne postoji mogućnost rađenja pritiska na malene članice Unije.

  Za nas u Hrvatskoj ovo je ujedno priča koja dokazuje da veličina i nije toliko važna. Dok kod naši vladajući javno govore da smo premaleni da bi išta radili Cipar s milijun stanovnika , Valonija s 3.6 milijuna i Irska s 7 milijuna tako ne misle. Oni znaju da su dovoljno veliki kako bi zaštitili svoje nacionalne interese !?

5 2 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina