Deng Xiaoping

  Prošli vikend Kina je obilježila godišnjicu smrti čovjeka koji ju je uveo u moderno doba, Deng Xiaopinga. Tada, a i danas je praktički bilo nemoguće čuti bilo koju drugu priču o Dengu osim one službene tako da sve trebamo uzimati s zrnom soli. Bez obzira na umjetno stvoreni mit neupitno je bila riječ o velikom političkom lideru s vizijom boljitka svoga naroda.

  Inteligencija i sposobnosti Deng Xiaopinga su bile primjećene još u školi tako da je s 15 godina bio poslan na studiranje u Pariz gdje upoznaju Zhou Enlai-ja s kojim sklapa doživotno prijateljstvo. Nakon Pariza Deng svoje educiranje nastavlja u sovjetskoj Moskvi poslije čega se vraća natrag u Kinu gdje zahvaljujući svojoj edukaciji i organizacijskoj sposobnosti počinje napredovati u Komunističkoj partiji.

  S manje od 30 godina on biva zadužen za vođenje komunističke propagande što će s prekidima raditi tijekom cijelog Kineskog građanskog rata (1931-1949) i rata protiv Japana (1937-1945). Tijekom ovog razdoblje sudjelovao je u dugom maršu,a potom je krajem rata zapovjedao Kineskom narodnom armijom koja je sudjelovala u uništavanja preostalih nacionalističkih, kapitalističkih i proturevolucionarnih grupacija na jugozapadu Kine.

  Vršeći ove posljednje navedene zadatke u razdoblju 1949-52 godina Deng Xiaoping je neupitno bio okrvavio ruke, ali to se ne spominje u službenim biografijama. Po uspješno završetku ovog zadatka Deng Xiaoping 1952 godine postaje zamjenik kineskog premijera, zamjenik Zhou Enlai-ja.

  U razdoblju 1957-1959 ovaj komunistički lider biva jedan od voditelja represivne kampanje protiv takozvanih desničara koja će rezultirati s milijun ili više žrtava iako nam se službeno navode manji brojevi. Kada ovdje govorimo o žrtvama uvijek moramo gledati iz Kineske, a ne Staljinističke perspektive. Drugim riječima žrtve su završavale u zatvorima, bile izbačene s radnih mjesta i slično, ali praktički nikada nisu bile ubijene. Nakon što je preuzeo vlast u Kini Deng Xiaoping će izjaviti da je sve to bila jedna velike greška pa su svi tada osuđeni dobili amnestiju.

  Tijekom sljedećih 7 godina dolazi do njegovog političkog udaljavanja od Mao Ce-tunga pa on sam postaje jedna od žrtava kulturne revolucije 1966 godine. Službena biografija nam navodi kako je Deng Xiaoping preživio kulturnu revoluciju samo zbog toga što se nalazio po zaštitom premijera Zhou Enlai-ja, ali to predstavlja neupitnu laž. U ovo doba Zhou Enlai nije bio u stanju zaštiti vlastitu djecu koju će Mao Ce-tungovi fanatici pobiti, pa je onda još manje bio u stanju zaštiti njega.

  Jednostavno Mao Ce-tung je smatrao da će mu Deng Xiaoping u budućnosti poslužiti pa je preživio kulturnu revoluciju i potom se 1974 godine vratio u centar moći na poziciju zamjenika premijera. Takozvana banda četvorice kasnije protiv Denga jednostavno nije imala nikakve šanse. U doba umiranja Mao Ce-tung koji je bandi dao njeno ime će smjeniti Denga i pokušati ga uhititi (pogubiti ?), ali na njegovu stranu je stala Kineska narodna armija čime je sve bilo rješeno.

  Po preuzimanju vlasti Deng Xiaoping je nastavio vanjsku politiku svog prethodnika o strateškom približavanju SAD-u,a na to je dodatno kapitalističke reforme. Konkretan primjer kako stvoriti istovremeno kapitalističku ekonomiju i zadržati partijsku diktaturu Kina je našla u Singapuru čiji političko-gospodarski model postaje primjer za nju. Suradnja između ove dvije država je u početnom razdoblju bila toliko bliska da je zamjenik premijera Singapura bio savjetnik za prve specijalne ekonomske zone u Kini.

  U doba Dengovog preuzimanja vlasti u Kini je navodno 100 milijuna ljudi gladovalo, a više od 50 % Kineza je bilo mogli bismo reći bilo nepismeno, jer su maksimalno završili osnovnu školu. Tu gladnu, nepismenu Kinu s ukupnim BDP-om od samo 150 milijardi dolara Deng je uspio pretvoriti u svjetske velesilu tijekom svojih samo 20 godina vladavine. Na tom svom putu pretvaranja Kine u velesilu on je pored ostalog 1989 godine bio prisiljen ugušiti Prosvjede na Tiananmenskom trgu, smjeniti vlastitog generalnog sekretara partije koji je zagovarao demonstrante kao i zapovjednike armija koji su odbili izvršiti naređenja.

  Ovom odlukom koja se povijesno pokazala ispravnom Kina je nastavila s provođenjem singapurskog društvenog modela jednopartijske vlasti i uspješnog kapitalizma. U doba sloma demonstracija 1989 godine Kina je po BDP-u kupovine moći bila 7 svjetska ekonomija, dok se u doba njegove smrti 1997 godina ona već nalazila na 3 mjestu. 20 godina nakon njegove smrti Kina je postala daleko najveća svjetska ekonomija po BDP-u kupovne moći čemu je sve rečeno o Deng Xiaopingu.

  Kada se procjenjuje nekog političara mi na zapadu idemo u ekstreme pa tvrdimo da je on bio supermen ili zločinac. Kinezi s druge strane to govore u postotcima. Tako je na primjer Mao Ce-tung govorio da je Staljin bio 70 % dobar i 30 % loš. Istu definiciju će kasnije Deng Xiaoping upotrijebiti za njega, dok se za Denga može reći da je bio 90 % dobar i 10 % loš pošto je sve svoje zločine iz revolucionarnog razdoblje oprao pretvarajući Kinu u svjetsku velesilu.