David Obnovitelj
Na današnji dan Gruzija obilježava 900 godina smrti svog kralja Davida IV. Riječ je o kralju kojeg Gruzijci još zovu David obnovitelj i blagoslovljeni, sveti David IV zbog njegovog spašavanja Gruzije na početku 12 stoljeća.
Kraj XI stoljeća je na Bliskom istoku, Kavkazu i u današnjoj Turskoj je doba osvajanja Turaka Seldžuka. Kršćanska reakcija na tursko osvajanje Nikeje, Antiohije i Jeruzalema postaje Prvi križarski rat koji se vodio daleko od Kavkaza i Gruzije, ali je imao utjecaj na njih.
Gruzija je kao i ostatak Kavkaskih kraljevstva uvijek imala problem s svojim velikašima. Praktički u svakoj generaciji se pojavljivao neki vojvoda i slično koji je htio ili kontrolirati kralja ili biti neovisan. Najbolji primjer toga su u XI stoljeću bili plemići Liparit IV i Ivan I (otac i sin) koji su čak uspjeli svrgnuti djeda Davida obnovitelja.
Davidov otac Đuro II stupa na vlast 1072. praktički odmah nakon vojnog kolapsa Bizanta u ratu s Turcima. Već sljedeće godine turski sultan s svojom vojskom kojom se Gruzijci ne mogu suprostaviti uništava središnju Gruziju. Po završetku pohoda on u njoj ostavlja jači garnizon kojem je zadatak završiti osvajanje kršćanskog kraljevstva.
Taj garnizon Đuro II uspješno uništava najvjerojatnije 1074. što dovodi do novog pohoda turskog sultana koji uništava sve na svom putu. Treća velika Turska ofenziva započinje 24.06.1080. i ona rezultira uništenjem bogatih obalnih gruzijskih gradova. Nakon te invazije Đuro II putujući u današnji Iran kapitulira i priznaje vrhovnu vlast turskog sultana.
Te vojne katastrofe gruzijski plemići iskorištavaju za slabljenje središnje vlasti i na kraju državni udar. Đuro II 1089. kruniše svog sina tinejdžera Davida za novog kralja Gruzije. Gruzijska kronika pisana u to doba govori da je David IV krunisan od Boga kako bi spasio Gruziju od nesreća njegovog oca.
U doba njegovog stupanja na vlast Kraljevina Gruzija se općenito govoreći prostirala samo na području Abhazije i dijela središnje Gruzije. Kako bi spasio svoje ostatke države David se sjetio „recepta” bizantskog cara Bazilija II i odlučio temeljiti vladavinu na običnim ljudima i sitnom plemstvu. Oni postaju osnova njegove nove Gruzijske vojske koja prvo zaustavlja turske pljačkaške prodore,a potom počinje potiskivati Turke.
Tijekom prvog desetljeća njegove vladavine to se događalo u doba kada je Gruzija i dalje „vjeran” vazal Turaka. Govorimo vjeran vazal pošto je sve do 1099. plaćala godišnji danak Turcima. To ona prestaje raditi tek nakon što ih križari u više bitaka poražuju oslobađajući Antiohiju i Jeruzalem.
Istovremeno s tim borbama protiv Turaka David se zahvaljujući novoj vojsci obračunao s plemićima. Prvo su nastradali članovi plemićke obitelji Liparit koji pokušavaju 1093. izvršiti državni udar,a potom 1104. uništava takozvano kraljevstvo Kakheti. Posljednje važno političko djelo Davida obnovitelja na putu povratka jedinstva Gruzije postaje uništenje Tbilskog emirata 1122. Ta njegova pobjeda ostavlja utjecaj na sve kavkaske države i narode pa tijekom posljednje dvije godine vladavine on osvaja dijelove Armenije i Kavkaske Albanije. Rezultat toga postaje da se Gruzija u trenutku njegove smrti 24.01.1125. prostire od Crnog do Kaspijskog mora (slika).
Osim vojnih reformi i pobjede nad Turcima David Obnovitelj saziva i sinod Gruzijske pravoslavne crkve Ruisi-Urbnisi. Sinod završava potvrdom postavki vjere, ali i važnih reformama. Prva od njih je zbližavanje crkve i države kojim crkva dobiva jednu od najvažnijih svjetovnih pozicija u državi. Zauzvrat ona više neće podržavati plemiće koji su bune protiv kralja jer su time ujedno u pobuni protiv crkve. Druga važna odluka je bila zabrana obiteljskog nasljeđivanja crkvenih funkcija što se događalo u XI stoljeću.
Svojim vojnim uspjesima David Obnovitelj je spasio državu i narod koji su se nalazili pred nastankom. Istovremeno je svojim reformama dao dovoljno vitalnosti državi da preživi do današnjeg doba.
Zbog svega navedenog Gruzijci slave svetog Davida IV Obnovitelja.