Bohemund

  Ove godine se navršava 925 godina od kraja Prvog križarskog rata. Povodom toga danas govorimo o Bohemundu koji je vodio križarski pohod do siječnja 1099 godine.

  Priču o Prvom križarskom ratu započinjemo 26.08.1071 godine kada Turci pobjeđuju Romejsku/Bizantsku vojsku u Bitki kod Manzikerta. Taj poraz zajedno s potpuno neodređenim ustavom Bizanta/Romeja dovodi do političke anarhije. Car Roman IV koji je izgubio tu bitku u prevratu biva oboren i pogubljen,a novi car postaje intelektualno ograničeni Mihajlo VII.

  To dovodi do 5 vojnih pobuna u 7 godina od kojih posljednja biva uspješna. Novi car se održao na vlasti 3 godine dok nije bio oboren od Aleksija Komnena 1081 godine. Taj opći građanski rat je omogućio Turcima da praktički bez borbe osvoje cijelu Malu Aziju. Kako car Aleksije nije bio u stanju osloboditi izgubljeni teritorij on traži pomoć od pape Urbana II koji 1095. poziva na Križarska rat za oslobađanje Isusova groba u Jeruzalemu.

  Procjenjuje se da je na papin poziv pozitivno odgovorilo 120 000 vojnika predvođenih europskim vojvodama i grofovima. Formalno gledajući glavni lideri pohoda su bili Rajmond IV., grof Toulousea kao najstariji i najbogatiji križar, Gotfrid Bujonski, vojvoda Lorene, Robert II. od Normandije koji je bio brat engleskog kralja i Bohemund.

  Bohemund je bio sin „vikinga” Roberta Guiscarda koji osvaja cijelu Italiju južno od Rima. U doba početka Prvog križarskog rata Bohemund ima 42 godine i više od 10 godina iskustva u zapovjedanju vojnim jedinicama. To zajedno s poznavanjem grčkog jezika ga kapultira na poziciju šefa Prvog križarskog rata.

  Kako je sva Križarska vojska trebala prvo proći kroz Balkan i Carigrad njegovo znanje grčkog jezika je bilo od iznimnog značaja. Romejski/Bizantski izvori iz 11 stoljeća ga opisuju kao briljantnu i samouvjerenu osobu koja zna što želi i kako to postići.

  Nakon prelaska Bospora Križari su prvo napali Nikeju koja je tada bila Turska prestolnica. Tu je došlo do prve velike bitke kada Tursku vojsku pobjeđuju Križari predvođeni od strane Rajmonda II. Mjesec dana nakon ove bitke se Nikeja pod opsadom predala Romejima/Bizantincima.

  Samo 12 dana kasnije ili preciznije 01 srpnja 1097 godine turski sultan Arslan ibn Sulejman odlučuje napasti križarsku kolonu koju vodi Bohemund. To dovodi do bitke u kojoj Bohemund ostvaruje potpunu pobjedu pa sultan biva prisiljen bježat bez svog zlata i zaliha hrane. Nakon tog poraza Turci više neće stajati na putu Križarima tijekom njihovog pohoda.

  Za razliku od križara kao na primjer ranije navedenog Rajmonda koji je stvarno vjerovao postojali su oni koji su išli na pohod zbog pljačke. Neupitni primjer ovih drugih je Baldvin koji na pohod ide kao treći sin vojvode bez mogućnosti da išta naslijedi. On u cilju stvaranja vlastitog bogatstva uzima dio križarske vojske i osvaja kršćansku Edesu formirajući tako prvu križarsku državu.

  Dok se on bavio svojim osobnim osvajanjem glavnina Križarske vojske je 20.10.1097 počela opsadu Antiohije. Riječ je bila o opsadi koja traje 8-9 mjeseci. Tijekom nje će Romejsko/Bizantsko carstvo, Kneževina Malena Armenija i na kraju krajeva Baldvin od Edesse hranom potpomagati križari.

   Tijekom ove opsade Bohemund ponovno dokazuje svoje strateške i karizmatične sposobnosti. Prvo je odbio pokušaj emira Alepa da probije opsadu,a potom je uspio nagovoriti jednog muslimanskog zapovjednika da ga pusti ući u Antiohiju. Zahvaljujući tom dogovoru Križari 03 lipnja 1098. osvajaju Antiohiju, ali su se ubrzo sami našli pod opsadom.

  Riječ je bila o opsadi koja izvodu muslimanska vojska koja kasno stiže da spasi grad od Križara. Sada su se Križari našli pod opsadom u gradu bez hrane što je dovelo do sastanka na kojemu se Bohemund nametnuo. Njegova pozicija je bila sada smo u punoj snazi dok za mjesec dana zbog nedostatka hrane se nećemo moći boriti.

  U skladu s tim on vodi Križarsku vojsku u napad 28.06.1098. tijekom kojega je potpuno poražena duplo veća muslimanska vojska. Sljedećih više od 6 mjeseci će Križari provesti u raspravi kome dati Antiohiju. Po dogovoru s carem trebali su je vratiti Bizantu/Romeji, ali oni tada nisu bili zainteresirani. Isto tako je i papa odbio primiti Antiohiju pa je na kraju za prvog vojvodu proglašen Bohemund.. Rajmond se s tim proglašenjem složio pa u siječnju 1099 godine Križari napuštaju Antiohiju nastavljajući svoj pohod na Jeruzalem.

  Spretni i sposobni Bohemund se ubrzo nakon postizanja svog životnog cilja „izgubio”. Praktički istovremeno je objavio rat Bizantskom/Romejskom carstvu i susjednim muslimanskim državama. Tijekom svojih 12 godina vladavine Antiohijom on doživljava dva poraza od muslimanskih vojski i jedan, katastrofalni od Bizantskog/Romejskog carstva. Ukratko bio je bolji general nego političar.

  Bohemund psihički slomljen tim porazima umire 1011 godine. U trenutku smrti on je vojvoda Antiohije i vazal Bizantskog/Romejskog carstva. Bez obzira na to Bohemund ulazi u legende kao junački pobjednik nad turskim sultanom i osvajač Antiohije !?

U tekstu koristimo pojam Romeji, Romejsko carstvo pošto su se tako zvali njegovi stanovnici. Pojam Bizantsko carstvo se počeo koristiti tek u 18-19 stoljeću dugo nakon njegove propasti.