Zabrana popravka automobila

  Kao što svi znamo Europska unija je donijela zakon o zabrani prodaje novih automobila na benzin i dizel nakon 2035 godine. Ono što malo tko zna je plan Europske komisije de facto imena zabrana popravka automobila !?

   Kako su tijekom 2022 godine sve više jačale najave da će zapadni liberalni režimi zabraniti korištenje vozila na fosilna goriva direktor Mazde se odlučio na očajnički potez. On je javno u ime japanske automobilske industrije 02.10.2022. izjavio da će razvoj električnih vozila trajati puno duže nego što mediji najavljuju. Pored ostalog je još najavio da su električna vozila preskupa za obične ljude i zbog toga je dobio otkaz.

  Tom svojom žrtvom on nije zaustavio sulude odluke Europske unije koja 20 dana kasnije zabranjuje od 2035 godine nove automobile na fosilna goriva. Tu odluku smo mi bili kritizirali navodeći da će ona dovesti do havanizacije Europske unije. Konkretna ona je po nama označavala da će stanovnici Europske unije. Drugim riječima mi smo ovdje najavljivali da će Europljani sutra kao Kubanci danas voziti 50 – 80 godina stara vozila jer nemaju novaca za novi automobil.

  Europska komisija je uvažila našu kritiku i zaključila da Europska unija ne smije postati nova Kuba. U skladu s tim ona sada pokušava progurati zakon kojim bi zabranila popravak i prodaju starih automobila kako bi završili na reciklaži. Kako je u većini slučajeva puno važnije pitanje popravaka vozila s tim ćemo se ovdje pozabaviti.

  Prije nego što počnemo nužno nam je naglasiti da je Švedska na svojim državnim internet stranicama objavila dokument Europske komisije. Stoga njen prijedlog o zabrani popravka starih vozila pročitati na sljedećem linku.

  Riječ je o tipičnom dokumentu, prijedlogu Europske komisije koji je napisan na 100 stranica. Sigurno tu ima puno važnih stvari, ali mi odmah skačemo na stranicu 43 i točku 3 (article 3). U njoj se navodi:

„Kraj životnog vijeka vozila znači da je vozilo otpad u skladu s direktivom 2008/98 EC ili da se vozilo ne može popraviti u skladu s kriterijom dio A, točke 1 i 2 aneksa I”.

  Potom skačemo na točku 26 koja govori:

„Vlasnik vozila na kraju životnog vijeka će ga biti dužan dati na reciklaži nakon što dobije obavjest da je životni vijek vozila okončan u skladu s kriterijima da ga se ne može popraviti u skladu s kriterijom dio A, točke 1 i 2 aneksa I”.

  Sada sada na kraju idemo na stranicu 69 i tamošnji članak 38 koji pored ostalog govori:

„Europska komisija će imati pravo vršiti izmjene aneksa I kako bi se odredili kriteriji za kraj životnog vijeka vozila”.

  Skraćena verzija svega toga glasi da će Europska unija donositi odluku kada naš automobil postaje smeće. Strogo teoretski ili cinično govoreći Europska unija može zabraniti prodaju nekog dijela za vozila i tako onemogućiti njihove popravke. To se inače kreće u tom smjeru pošto se govori o zabrani zamjene motora, mjenjača, strošenih kočnica… Sva vozila kojima to treba će biti proglašena vozilima kojima je završio životni vijek.

  Službeni razlog koji Europska komisija navodi za ovaj svoj prijedlog je reciklaža starih automobila. Tom reciklažom će Europska unija uštediti uvoz milijuna tona aluminija, željeza, ugljena i plastike. Ujedno će biti smanjeno ispuštanje stakleničkih plinova za 12.3 milijuna tona CO2 i otvoreno 22 100 radnih mjesta u reciklaži.

  Mi ćemo ovdje dodati još jedan razlog, a on govori da neće doći do havanizacije Europe. Do nje nećemo doći, ali ćemo zato postati kao Kinezi 1985 godine kada su svi vozili bicikle jer nisu imali za automobile.