Ciparski pogrom
Ljevičarske, promigrantske organizacije govore da se krajem kolovoza dogodio ciparski pogrom migranata. To je više nego dobar razlog za pogledati što se stvarno dogodilo.
Za razliku od Njemačke, Francuske, Španjolske i slične elite koje su zaboravile vremena vjerskih ratova i osvajanja ona na Cipru si to ne može dopustiti. Tamošnja elita za razliku od Zapadne ne može živjeti u iluzijama pošto je više nego svjesna realnosti.
Moderna priča o Cipru započinje 1960 godine kada on stiče neovisnost od Velike Britanije. U doba sticanja neovisnosti pravoslavni Grci čine 77.1 % stanovnika otoka, muslimanski Turci 18.2 % dok je ostalo otpadalo na druge kršćanske manjine.
Već 1964 godine Cipar biva potresen nemirima između većinske grčke i manjinske turske zajednice. Te nemire tadašnja Turska pokušava iskoristiti za invaziju i aneksiju otoka kojeg počinje bombardirati.
Na kraju te 1964 godine Turska zbog američkog ultimatuma odustaje od svoje invazije i čeka bolju priliku. Do nje dolazi 15.07.1974 godine kada vojna diktatura u Grčkoj vrši puč na Cipru s ciljem aneksije ovog otoka.
4 dana kasnije Turska započinje svoju invaziju Cipra koju neće zaustaviti niti potpisivanje primirja 22.07.1974. Turska svoju invaziju opravdava Grčkim genocidom Turaka na Cipru što je malo pretjerano. Istovremeno treba priznati da su Grci stvarno izazvali više incidenata napadajući Turke. Sve u svemu do stvarnog oružanog primirja na Cipru dolazi nakon što Turska ostvari svoje planove i osvoji 36 % otoka.
Vlada Cipra nam govori da je nakon turskog osvajanja dijela Cipra od tamo protjerano 200,000 Grka, a na njihovo mjesto biva doseljeno 160,000 migranata iz Turske. Sada nakon što je prošlo gotovo pola stoljeća Republika Cipar ne kontrolira sjeverni dio otoka na kojemu je proglašena Turska republika Sjeverni Cipar koju jedino Turska priznaje.
Povijest nam stoga objašnjavao dio osjetljivosti Ciprana prema prije svega migrantima iz muslimanskih država. Drugi dio priče koji utiče na tamošnja razmišljanja biva da stranci danas čine 21.1 % stanovnika Cipra pod kontrolom vlade. Dobar dio tih stranaca čine osobe s područja bivšeg SSSR-a koje su na Cipru našli utočište, ali…
Treći i ujedno završni dio priče o demografskoj osjetljivosti Cipra govori da je on izgubljeni slučaj. 39 % tamošnjih beba su 2020 godine rodile strankinje što stvarno nema smisla dalje komentirati. Sve u svemu to je demografska situacija na Cipru na kojeg dolazi sve veći broj ilegalnih migranata. Njihov omiljen način dolaska je da u Turskoj sjednu na brod, iskrcaju se na “turskom dijelu” Cipra i onda pređu zelenu granicu pa dođu na teritorij pod kontrolom vlade.
U određenom smislu to za Ciprane predstavlja mahanje crvenom krpom. Prvo je Turska na sjeverni Cipar naselila Turke, a sada šalje Cipranima migrante iz Sirije, Pakistana…
Zbog toga Cipar dobiva po broju stanovnika najveći broj zahtjev za azilom u Europskoj uniji. To je ujedno i razlog zašto na čak 96 % zahtjeva Cipar negativno odgovori. Naravno jedna stvar je odbiti zahtjev za azilom, a druga biva protjerati ilegalne migrante.
Time konstatiramo da je veliki broj njih ostao na Cipru gdje u stvarnosti žive, a na papirima ne postoje. Jedno od mjesta u kojima žive je Chloraka gdje su se ilegalno uselili u napušteni stambeni kompleks. Tamo su „krali” električnu energiju i vodu to jest koristili ju bez plaćanja pa je grad odlučio isključiti struju.
Nakon što im je isključena struja ilegalni migranti su održali velike demonstrancije i na silu se ponovno pokušali prikopčati na električnu mrežu. U tom pokušaju ih je 14.08.2023 spriječila policija koju su napali. Nakon tih događaja gradonačelnik Chloraka je zatražio da se maknu ilegalni migranti ili će se građani pokrenuti i riješiti to pitanje.
Tako smo došli do 27.08.2023 kada su „neonacisti” izvršili „pogrom” „nevinih” ilegalnih migranata. Riječ je bila o dobrom organiziranom napadu nacionalista, fašista i desnih ekstremista na migrante. Svi su znali da će se napad dogoditi, ali je policija odbija reagirati. To je inače bio dio izjave za medije anti-rasističke organizacije koja se zove KISA.
Sve u svemu tijekom ovog „pogroma” nitko nije bio ubijen ili ozbiljno povređen. Iako su promigrantsko nastrojene organizacije kritizirale policiju ona je bila intervenirala i uhitila 12 državljana Sirije, 8 državljana Cipra i 1 državljana Grčke. To je na kraju cijela istinita priča o pogromu na Cipru !?