Zapadni muzeji
Jedna od stvari oko kojih se u zapadnom modernom svijetu vode borbe su i zapadni muzeji. Tu se s jedne strane vode kulturološke borbe gdje se želi promjeniti ono što se prikazuje u njima, a s druge strane vanjskopolitičke borbe. Riječ je o borbama u kojima afričke i azijske države traže da im Europa vrati „ukradene” kulturološke vrijednosti.
Ta druga borba je ujedno tematika današnjeg teksta pošto se ne mogu sve povijesne umjetnine staviti u isti okvir. Neke su bile stvarno ukradene u XIX stoljeću dok su druge zakonito stigle u Europske muzeje.
Našu prva priča po ovom pitanje se događa od prve do posljednje točke događa u Europi pošto govorimo o Partenonu. Prije malo više od 2400 godina antičke Grčka ili preciznije antička Atena je izgradila Partenon.
Početkom XIX stoljeća Turska legitimna vlada koja tada upravlja Grčkom je poklonila/prodala statue Partenona veleposlaniku Velike Britanije Lordu Elginu. Moderna Grčka osporava vjerodostojnost tog dokumenta izdanog 06.07.1801. godine pa stoga traži da joj se statue vrate. Ona ga osporava jer je dokument potpisao „premijer”, veliki vezir, a ne sultan što je bilo u njegovoj ovlasti.
Iz perspektive Velike Britanija te skulpture je ona dobila na zakoniti način od zakonite vlade „Grčke” početkom XIX stoljeća. Kako su skulpture zakonito nabavljene ona ih ne namjerava vratiti bez obzira što ih Grčka traži već 100 godina. Sve u svemu statue Partenona su majka svih zahtjeva za restitucijom. Naša pozicija je da Velika Britanija nema pravnih razlog da vrati ove statue pošto ih je zakonito stekla.
Slično kao što je u prvom navedenom slučaju situacija pravno čista, ona je čista i u drugom slučaju. Tijekom osvajanja afričkog Kraljevstva Benin 1897 godine britanski vojnici su opljačkali tamošnja umjetnička dijela. Najpoznatije od opljačkanih dijela je Beninska bronza (slika). Riječ je o nekoliko tisuća primjera prekrasnih dijela napravljenih od bjelokosti i mjeda.
Primjerci Beninske bronze se danas nalaze u najpoznatijim zapadnim muzejima,a Nigerija od svoje neovisnosti traži njihov povratak. Tijekom XX stoljeća europske države su vraćale primjerke bronze u Nigeriju nakon čega bi one tamo nestale i možemo reći završile u Bog zna čijim rukama.
Ukratko postoji i postojala je velika spremnost Zapada da vrati Beninsku bronzu u Nigeriju, ali time nije bilo rješen bezbroj otvorenih pitanja. Jedno od pitanja biva kome pripadaju Beninske bronze ? Odgovor na to pitanje je dao predsjednik Nigerije koji svojim ukazom proglašava „plemenskog poglavicu” Benina pravnim nasljednikom tih statua. Tehnički njegova odluka je ispravna pošto je poglavica Benina pravni i fizički nasljednik posljednjeg zakonitog nasljednika Beninske bronce. Ta odluka je inače izazvala protivljenje na Zapadu, ali to je već jedna druga priča.
Treći primjer koji ovdje navodimo je Kamen iz Rosette koji je poslužio za razumjevanje egipatskih hijeroglifa. Tijekom osvajačkog pohoda u Egipat francuska vojska otkriva 1799 godine ovaj kamen koji će u nejasnim okolnostima završiti u britanskim rukama. Sličnu sudbinu inače doživljava i Denderijski zodijak kojeg isto otkriva francuska vojska samo što on na kraju završava u Francuskoj.
Egipat se ne želi svađati oko ovog pitanja s europskim državama tako da rijetko povlači pitanje njihovog povratka. On ga rijetko povlači zbog problema koje bi stvorilo njihovo čuvanje i održavanje, ali strogo pravno govoreći riječ je o ukradenim umjetninama. Njih bi trebalo vratiti Egiptu.
Normalno govoriti o umjetninama koje su završile u Europi tijekom 19 i 20 stoljeća,a ne spomenuti Koh-i-nor bi bio grijeh. Koh-i-nor je najveći svjetski dijamant koji se trenutačno nalazi u kruni britanskog kralja. Riječ je o dijamantu vrijednom oko 600 milijuna dolara čiji povratak zahtjeva Indija.
Povijest ovog dijamanta je blago govoreći problematična. Legenda govori da on potiče iz južne Indije, ali se prvi put spominje kada Moguli osvajaju Delhi 1526 godine. Tada je prvi Mogulski car dobio Koh-i-nor. Ovaj dijamant će ostati u Indiji sve do 1739 godine kada kralj Perzije nakratko osvaja Delhi i uzima s sobom Koh-i-nor. Tijekom sljedećih 100 godina dijamant završava u rukama Afganistanskog kraljevstva i potom onog Sikha.
Drugi rat Velike Britanije i Kraljevstva Sikha završava kapitulacijom potonjeg. Mirovnim sporazumom, kapitulacijom biva konkretno navedeno da će bivši kralj Sikha predati Koh-i-nor britanskoj kraljici. Indija sada već duže od desetljeća zahtjeva povratak ovog dijamanta, ali ona realnog govoreći nema pravne osnove za to. Bez obzira na to mi smo uvjereni da će ga jednog dana zbog sve većeg utjecaja Indije Velika Britanija vratiti.
Sve u svemu ovim primjerima smo htjeli pokazati da neki zahtjevi za povratak umjetnina u države porjekla imaju osnove, dok ih druge nemaju.