Bugarska i Hrvatska
Bugarska i Hrvatska su dvije najsiromašnije članice Europske unije. One su ujedno i jedine dvije koje namjeravaju uvesti euro u bliskoj budućnosti što baš sve govori o njihovoj eliti.
Tijekom posljednjih 20 godina Hrvatska i Bugarska su uspjeli upropastiti sve gospodarske prilike koje su imale. Zbog toga je nesposobna politička i ekonomska elita ove dvije države donijela odluku da digne ruke od svega i ukine ostatke neovisnosti.
Kada Hrvatska i Bugarska 2024 ili 2025 uvedu euro tada će ovi isti koji su nas usosili reći da nisu krivi. Od trenutka uvođenja eura za daljnje neuspjehe neće biti krivi oni nego Bruxelles kao što je nekada bio kriv Beograd. Svi znamo da će za koju godinu vikati da oni ne kontroliraju financije pa stoga nisu krivi.
Dok o uvođenju eura u Hrvatskoj sve znamo po pitanju Bugarske se baš ništa ne piše. Sigurni smo da razlog za to predstavlja što naša vlada ne želi da mediji pišu kako dvije najsiromašnije članice zajedno traže ulazak u eurozonu.
Red je da to ispravimo pričom o Bugarskoj i euru. Bugarska je daleko najsiromašnija članica Europske unije koja se svojim stopama rasta približava nama. Istovremeno riječ je o državi koja ima jedan od najmanjih javnih dugova u Europskoj uniji.
Javni dug Bugarske se čak i ovoj pandemijskoj godini nalazi ispod 30 % BDP-a dok je naš iznad 90 %. Drugim riječima Bugarska za razliku od Hrvatske ispunjava osnovni uvjet za ulazak u eurozonu !?
Službenu odluku o uvođenju eura Bugarska je kao i Hrvatska donijela 2020 godine kada ulazi u ERM II. Tu odluku je Bugarska potvrdila ove godine kada se navodi da joj je cilj uvesti euro 01 siječnja 2024 godine.
Najveći problem Bugarske pri ulasku u eurozonu predstavlja tamošnja potpuna politička anarhija. U travnju 2021 godine u Bugarskoj su održani parlamentarni izbori poslije kojih nitko nije mogao formirati vladu. Ova priča se ponovila u srpnju tako da će se u studenome održati treći parlamentarni izbori u Bugarskoj.
Kao da to samo po sebi nije dovoljno onda imamo problem i masivne korupcije u Bugarskoj. Ona je tamo čak i veća nego u Hrvatskoj tako da je proglašena za svjetski problem. Po ovom pitanju situacija u Bugarskoj je toliko ozbiljna da je SAD uveo sankcije protiv 64 bugarske kompanije.
Zbog ovog Bugarskog koruptivnog problema postoji priličan otpor njenom pristupanju u eurozonu. To protivljenje se po pitanju Hrvatske tiče njenog visokog javnog duga tako da postoji mogućnost za političku trgovinu.
Nikoga ne bi trebalo iznenaditi da u pravom smislu te riječi Bugarska i Hrvatska zajedno uđu u eurozonu. Jednostavno to bi značilo da su europski zagovornici ove dvije države postigli politički dogovor. To ne bi bilo niti prvi niti posljednji put. U trenutku osnivanja eurozone čak niti Njemačka nije ispunjavala uvjet o visini javnog duga…
Uz sve to na kraju ne smijemo zaboraviti da je Europskoj uniji potrebna neka PR pobjeda. Njoj je potreban dokaz kako bi marketinški pokazala svojim građanima da je još uvijek popularna i važna u svijetu. Ništa ne može za to bolje poslužiti od primanja Bugarske i Hrvatske u eurozonu. Marketinška cijena tog poteza je za eurokrate praktički beskonačna čime je sve rečeno.