migranti-u-Hrvatskoj

Azilanti u Hrvatskoj

Hrvatski mediji su tokom posljednjih godina pažljivo izvještavali o pojedinačnim pričama migrana koji su dobili azil ili subsidijarnu zaštitu kod nas. Riječ je uvijek bila o pozitivnim primjerima pa ćemo danas govoriti o njihovoj životnoj priči u Hrvatskoj.

Prva pozitivna azilantska priča je bila ona o Prince Wale Soniyiki koji 2017 godine uz fanfaru medija otvara African cuisine & bar, prvi zagrebački afri bistro. Još 6 godina prije otvaranja bistra Soniyiki, porjeklom iz Nigerije je stigao u Hrvatsku postaje jedan od prvih koji su dobili azil, a par godina potom osniva Društvo Afrikanaca u Hrvatskoj. Na kraju niti dugogodišnja suradnja s Centrom za mirovne studije niti išta drugo nije uspjelo spasiti taj njegov bistro. Već početkom 2019 godine kada je ponovno bio dobio reklamu u Jutarnjem listu bistro je na očigled svih propadao iako se o tome nije pisalo. Tek po zatvaranju African cuisine & bar 27 srpnja 2019 se počelo pričati o problemima, o tome da je bistro počeo raditi s skraćenim radnim vremenom još prije godinu dana i da je organizacija rada bila blago govoreći loša. Jednostavno African cuisine & bar je bio iz dana u dan sve praznije dok nije na kraju zatvoren.

Druga priča nam dolazi iz Zadra gdje je početkom 2018 godine bilo smješteno 40 izbjeglica iz Sirije ili preciznije porušenog Alepa. Kako ovdje uopće nećemo ulaziti u rasprave o potrebi primanja izbjeglica iz područja pod kontrolom Islamske države. Mladen Ninčević vlasnik hostela 4you čuo za probleme ovih ljudi pa ih pozvao kod sebe o čemu su se u ovo vrijeme bili raspisali naši mediji. Više od 2 mjeseca kasnije Ninčević izjavljuje da je naknadu za smještaj azilanata bila platila Međunarodna organizacija za smještaj izbjeglica dok je drugoj kompaniji bila plaćena naknada za hranu izbjeglica. Nakon što je izbjeglicama vlada osigurala smještaj, stanove oni su bili napustili hostel i tu počinje drugi dio ove priče.

Tokom veljače 2018 godine naši mediji su javljali o Abdulkader Alsawariju iz ove grupe azilanata koji je brzo počeo raditi. On se praktički po dolasku u Zadar zaposlio kao pekar zbog čega je postao primjer uspješnog migranta. Tri mjeseca kasnije nezadovoljan stambenim uvjetima u nekretnini koju mu je država dala na korištenje on je napustio Hrvatsku i vratio se u Tursku.

Vremenski posljednju migrantsku priču nam je prije par dana dao Telegram. To je priča o državljaninu Afganistana koji je od 12 godina prije dolaska u Hrvatsku 2011 godine živio u Pakistanu gdje nema rata. Bez obzira na to dobio je azil ili preciznije supsidijarnu zaštitu u Hrvatskoj. Tokom svih ovih godina imao je problema s učenjem hrvatskog jezika koji je vrlo težak, ali je bez obzira na to uspio posljednje više od 4 godina biti stalno zaposlen. Prije izbijanja migrantske krize kako je bio nezaposlen nakon 2 godine smještaja u stanu za koji je Hrvatska plaćala stanarinu našao se u prihvatištu za beskućnike koje je na meniju često imalo svinjetinu koju on ne jede. Po izbijanju migrantske krize radio je za Centar za mirovne studije, UNICEF, Međunarodnu organizaciju za smještaj izbjeglica, MUP (kao prevoditelj), sudovi (kao prevoditelj) , a na kraju i za Isusovačku službu za izbjeglice. Pored ostalog ovaj u realnosti pakistanski izbjeglica je još naveo kako mu se iznimno sviđa Hrvatska i kako bi volio dobiti naše državljanstvo.

0 0 vote
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina