Trgovinski dogovor EU-Meksiko
Dok smo svi mi živjeli u najstrožoj karanteni Europska unija i Meksiko su krajem travnja nakon više 4 godine pregovaranja potpisali novi trgovinski ugovor. Jednostavno trgovinski ugovor iz 2000 godine niti EU niti Meksiku ili preciznije tamošnjim globalnim tajkunima više nije bio dovoljno liberalan.
Za početak red je da podsjetimo na dokument Europske komisije iz 2017 godine koji u svojem uvodu govori:”Veliki broj Europljana je zabrinut. Oni smatraju da globalizacija dovodi do smanjenja radnih mjesta, socijalne nepravde i snižavanje ekoloških, zdravstvenih i standarda privatnosti. Europljani smatraju da globalizacija predstavlja faktor erozije tradicije i identiteta”. Potom u nastavku ovaj dokument navodi „Građani smatraju da će njihova djece živjeti gore nego oni jer vlade više ne kontroliraju situaciju, ne kontroliziraju globalizaciju ili je ne žele kontrolirati u interesu svojih građana”
Bez obzira na tu činjenicu da se znači po vlastitim podacima građani Europske unije protive takozvanim dogovorima o slobodnoj trgovini Europska komisija je 26 travnja 2020 godine sklopila dogovor o „slobodnoj” trgovini s Meksikom. U svojim reklamnim, PR prospektima Europska unija tvrdi da će zahvaljujući ovom dogovoru mliječna industrija (sirevi, mlijeko u prahu) povećati svoj izvoz u Meksiko zajedno s proizvođačima svinjetine, čokolade i pašte. Također po tom EU prospektu korist će imati zaštita intelektualnih prava, uslužna industrija, financije,a prava kompanija, investitora će biti zaštićena na novom internacionalnom sudu koji će biti iznad nacionalnih sudova.
Kako bi dogovor bio prihvatljiv što većem broju ljudi on navodi borbu protiv pranja novca, korupcije i za održivi razvoj, ali tome se uopće ne može vjerovati. Prošli trgovinski dogovor Meksika i Europske unije iz 2000 godine je bio na primjer govorio o zaštiti ljudskih prava, ali po tom pitanju on nikada nije bio proveden.
Mi se u realnosti uvijek trebamo bojati onih dijelova trgovinskog dogovora koji Europska unija ne reklamira u svojim PR prospektima. Prvi od tih dijelova ugovora koji se ne reklamira je onaj o autoindustriji kojim će se povećati izvoz automobila iz Meksika u Europu. Drugi dio nam govori o outsourcingu europskih radnih mjesta u Meksiko kojim će tvrtke smanjiti svoje troškove proizvodnje dok treći i četvrti dio još ne znamo.
Ovo inače nije prvi trgovinski dogovor Europske unije ove godine nego se nastavlja na onaj kojeg je Europski parlament ranije potvrdio s Vijetnamom. Tim ugovorom se očekivao porast izvoza Vijetnama u Europsku uniju za 20 % što bi trebalo dovesti do rasta BDP-a u Vijetnamu za više od 3 % u nekoliko sljedećih godina. Činjenica da je Vijetnam jedan od najvećih kršitelja radničkih i ljudskih prava nije omelo EU u potpisivanju i izglasavanju ovog dogovora. U određenom smislu taj dogovor, kao i onaj prethodni kao i onaj budući je najavila Europska komisija riječima: „principjelni pragmatizam će godinama voditi našu vanjsku politiku”.
Taj principjelni pragmatizam mi možemo interpretirati riječima da će Europska unija sklapati dogovore koji dovode do outsourcinga radnih mjesta pozivajući se na zaštitu ljudskih prava iako njih neće nigdje štititi.
[…] što su sklopili još jedan od građana omražen sporazum o navodnoj slobodnoj trgovini došli su na briljatnu ideju koje se ne bi sramio ni Staljin. Došli su na ideju da napišu novi […]
[…] Nakon trgovinskog dogovora sklopljenog s Meksikom, Europska unija je 2020 godinu odlučila završiti više nego kontroverznim dogovorom s Kinom. […]
[…] To su trgovinski dogovori s Australijom, Kanadom, Čileom, Indonezijom, Malezijom, Japanom, Meksikom, Novim Zelandom, Tajlandom, Vijetnamom, Filipinima i Mercusorom kojeg čine Argentina, Brazil, […]
[…] što su sklopili još jedan od građana omražen sporazum o navodnoj slobodnoj trgovini došli su na briljatnu ideju koje se ne bi sramio ni Staljin. Došli su na ideju da napišu novi […]