Abdikacija

  Predsjednik Europske unije ili ako želite pravno ispravnije predsjednik Vijeća Europske unije je odlučio abdicirati. Njegova abdikacija urušava cijelu strukturu političkih i interesnih dogovora u izbornoj godini pa eurokrati sada panično traže rješenje.

  Prije stupanja na dužnost predsjednika Europske unije Charles Michel je bio 5 godina premijer Belgije. Tijekom tog razdoblja on postaje poznat kao savršeni pregovarač. Na belgijskim parlamentarnim izborima 2014 godine njegova stranka je po osvojenim glasovima bila 5, a po zastupničkim mjestima 3.

  To ga nije sprečilo da svih prevede žedne preko vode i skupi dovoljno zastupničkih ruku da bude izabran za premijera. Sljedećih 5 godina on vodi Belgiju s tim da ju posljednjih godinu dana vodi kao manjinsku vladu koja kontrolira samo 52 od 150 zastupničkih mjesta. Kombinacija te političke spretnosti i Brisela koji je istovremeno glavni grad Europske unije i Belgije omogućuje Charlesu Michelu da 02 srpnja 2019. bude izabran za predsjednika EU.

  Nakon instalacije na poziciju predsjednika Charles Michel čini osnovnu grešku koja dovodi do ovogodišnje abdikacije. Njegova očekivanja su bila da će on ako ništa drugo zajedno s predsjednicom Europske komisije upravljati s EU. Reakcija Ursule von der Leyen na tu njegovu ideju je bila čuđenje i najoštrije protivljenje što dovodi do njihove borbe za vlast.

  Pravno gledajući Ursula vod der Leyen je po ovom pitanju u pravu. Ona je u pravo pošto dužnost predsjednika Europske unije biva organiziranje i vođenje sastanaka članica EU. Konkretno Europska komisija, Ursula predlaže Europske zakone koje potom Vijeće EU, Charles pretvara u realnost.

  Kako je Charles Michel to odbio prihvatiti rezultat biva 4 godine njihove međusobne borbe i otvorene mržnje. Prvi javni primjer te svađe je sastanak s Erdoganom koji 2021 godine Michel organizira. Na tom sastanku nije bila „organizirana” fotelja u kojoj će Ursula sjediti što je dovelo do njenog javnog poniženja.

  Sljedeće godine već i domaći mediji pišu o otvorenoj mržnji Charlesa Michela i Ursule von der Leyen čime sve biva jasno. Inače kraj 2022 godine predstavlja i kraj njihovo borbe pošto je Ursula neupitno pobjedila.

  To dovodi do odluke Charlesa Michela da od početka 2023 godine da „oglas” za novo radno mjesto. Njegovo traženje novog posla tijekom cijele 2023 godine nije dobro završilo pa u „novogodišnjoj čestitki” najavljuje svoju abdikaciju.

  Strogo tehnički gledajući on nije najavio abdikaciju nego da će se natjecati za Europski parlament. Tom svojom odlukom će osigurati prilično dobru plaću za sljedećih 5 godina pa tako rješava problem svog budućeg radnog mjesta.

  Kako su pozicije zastupnika u Europskom parlamentu i predsjednika Europske unije nespojive Charles Michel će abdicirati najkasnije 15 srpnja 2024. Drugim riječima on će napustiti svoju poziciju predsjednika 4 i pol mjeseca ranije kako bi 5 godina bio zastupnik.

  Njegova abdikacija dovodi do problema zbog ustavne nedorečenosti. Ako se netko privremeno ne izabere na njegovu dužnost Viktor Orban bi postao vršitelj dužnosti predsjednika EU. Do toga bi došlo jer je Mađarska predsjedavajuću članica EU u drugoj polovici 2024 godine !?

  Kako bi se to spriječilo Europska unija će pokušati izabrati interregnum predsjednika. Riječ je o osobi koja bi prihvatila da bude predsjednika Europske unije samo 4-5 mjeseci, nakon čega… Druga mogućnost biva da se ne izabere interregnum predsjednika nego da se odmah čovjek instalira na poziciju predsjednika od na primjer 15.07.2024. do 30.11.2029 godine.

  Europski izvori navode da se kao kandidati spominju Mario Draghi kojeg podržava Ursula, Pedro Sanchez i Mette Fredikson. Istočnoeuropske članice su općenito govoreći bjesne da sve najvažnije pozicije zauzimaju političari iz Zapadne Europe što otvara mogućnost Andreju Plenkoviću. To mu otvara mogućnost da ako ništa drugo između 15.07 i 30.11.2024 bude predsjednik Europske unije !?