Uvozne carine

  Odluka SAD-a da uvede uvozne carine na članove vlastite ekonomske zone je blago govoreći neobična dok za Kinu nije. Riječ je o odluci s jasnim gospodarskim ciljevima koji bi trebali biti postignuti.

  Tekst se zove uvozne carine pošto osim njih postoje i izvozne koje se u Hrvatskoj nikada ne spominju. Neke države od kojih je najpoznatija Argentina su imaju izvozne carine. Riječ je o carinama koje tvrtke plaćaju da bi svoju robu prodale bilo gdje u svijetu. Čak niti superliberalni argentinski predsjednik Milei nije ukinuo izvozne carine nego ih 27.01.2025. samo smanjuje.

  Ideja zaštite domaće ekonomije uvoznim carinama je starija od industrijskog društva. Hrvatska tu politiku ne može provoditi iz dva osnovna razloga. Prvi je da mi već više od 10 godina nismo neovisna država nego član Europske unije, a drugi je broj stanovnika. Minimalni broj stanovnika da bi država imala tržišnu ekonomiju i štitila ju visokim carinama iznosi oko 20 milijuna. Drugim riječima Hrvatska je premalena za vođenje takve politike koliko god da neki od nas to žele.

  Za razliku od nas SAD je velesila čija valuta vrijedi u cijelom svijetu. Drugim riječima SAD može raditi što želi jer predstavlja enormno tržište za svjetske proizvode.

  Kraj Hladnog rata je za SAD i zapadni svijet predstavljao pobjedu liberalizma nad komunizmom. Iz gospodarske perspektive to označava doba kada siromašni stanovnici istočne Europe i Kine ulaze u svjetske gospodarske tokove. Praktički preko noći svjetskog tržište dobiva gotovo 2 milijarde novih potrošača i jeftinih radnika. Vodeći se time američke korporacije zahtjevaju radikalno smanjivanje, ukidanje uvoznih carina kako bi svoje proizvode mogli raditi u Kini, Meksiku i slično.

  Taj zahtjev uvažava administracija Billa Clintona koja sklapa gospodarski dogovor NAFTA , „osniva” WTO i otvara SAD Kini. Rezultat toga postaje udvostručenje trgovinskog deficita SAD-a i premještanje proizvodnje u „jeftinije države”.

  Odluka predsjednika Donalda Trumpa da 2025. uvede carine predstavlja pokušaj SAD-a da uđe u četvrtu trgovinsku fazu. Prvo američko trgovinsko razdoblje traje do 1870. i ono se temeljilo na konstantnom trgovinskom deficitu. Tijekom drugog razdoblja, 1870. – 1970. SAD ima stalni trgovinski suficit, nakon čega počinje treće razdoblje ponovnog trgovinskog deficita. U drugom dijelu tog razdoblja, u WTO doba deficit eksplodira na više od 4% BDP-a što treba biti neprihvatljivo.

  Prošle godine je bilanca plaćanja SAD-a vjerojatno zabilježila deficit veći od 1 100 milijardi dolara što predstavlja znak za uzbunu. Riječ je o znaku za uzbunu same države i njenih poduzetnika koje očito ugrožavaju strane kompanije.

  Ukratko postoje stvarni gospodarski i financijski razlozi za uvođenje uvoznih carina, ali postoje i problemi. Prvi od njih bi bio da nije normalno uvesti carine državama s kojima si u ekonomskom savezu. Predsjednik Trump 2019. potpisuje stvaranje NAFTA 2.0 sporazuma o slobodnoj trgovini s Kanadom i Meksikom. Uvođenjem carina on možemo reći raskida dogovor koji je sam potpisao bez da čeka srpanj 2026. Ukratko riječ je o priči Trump protiv Trumpa što nezgodno izgleda.

  Jedan od dijelova tog sporazuma o slobodnoj trgovini koji on sada ukida se bavi plaćama. Po njemu radnici u meksičkim tvornicama automobila trebaju biti plaćeni minimalno 16 dolara po satu da se izbjegnu američke uvozne carine. Time je Trump htio prisiliti da se autoindustrija vrati u SAD, ali nije uspio jer su tvrtke rađe dignule plaće 4 puta nego da se presele.

  To po nama predstavlja osnovni razlog zašto SAD ima godišnji trgovinski deficit od 202 milijarde dolara s svojim najbližim trgovinskim partnerima. Taj deficit predstavlja stvarni razlog za uvođenje carina ili preciznije za nove trgovinske pregovore. 

  Govorimo nove trgovinske pregovore jer kao što svi znate SAD je suspendirao carine na 30 dana. Bez obzira na to kao što znate cilj ostaje isti, a on je uravnoteženje trgovinske bilance SAD-a.