Tony Blair

  Tony Blair je najnepopularniji premijer u povijesti Velike Britanije tijekom posljednjih 100 godina. Nakon što mu je kraljica Elizabeta II proglasio viteza taj bijes, mržnja Britanaca prema njemu je postala svima očita.

  Između 1997 i 2007 godine Tony Blair je bio premijer Velike Britanije. Tijekom svoje političke karijere on je vodeći Laburističku stranku tri puta pobjedio na parlamentarnim izborima.

  Tijekom njegovog vladanja ova u teoriji lijeva stranka je sklopila dogovor s krupnim kapitalom pa je time odsjekla noge Konzervativcima. Zahvaljujući toj politici lijevi glasači tada nisu imali za koga glasovati, a zagovornici kapitala su prešli na njegovu stranku. To je udarilo temelje njegovoj vladavini koju se može usporediti s onom Clintona u SAD.

  Ukratko govoreći Blairova politika je bila jednostavna i sastojala se samo od 3 točke. Riječ je bila o hegemoniji tržišta, individualizmu i praćenju SAD-a. Dodajmo toj politici onu o smanjivanju poreza najbogatijima dolazimo do otkrića zašto je u doba njegove ostavke Laburistička stranka imala užasnu reputaciju. Tome možemo dodati da se od tada do danas ona još nije oporavila zbog unutarpolitičkih borbi njegovih zagovornika i protivnika.

  Govoreći o Blairovoj migrantskoj politici dovoljno je navesti riječi njegovog savjetnika. On 2009 godine govori kako je politički cilj bio otvoriti Veliku Britaniju za masovno migraciju, ali da se on tom nitko nije usudio javno govoriti. Oni se o tome nisu usudili javno govoriti jer bi se glasači okrenuli protiv njih. Ukratko Blair je odlučio promjeniti Veliku Britaniju kao što su neki drugi diktatori promjenili svoje države da budu u skladu s njihovim željama.

  Na kraju red je napomenuti i američko-britansku invaziju i okupaciju Iraka. To su Blairu zamjerili svi pravi laburisti, a i oni migranti koje je on uvozio u Veliku Britaniju.

  Nakon podnošenja ostavke Blair je radio možemo to slobodno reći za najomraženije osobe i organizacije na svijetu. Drugim riječima Blair je radio za Saudijsku Arabiju, diktatore Kazahstana, Egipta… Nužno je pri tome napomenuti da je potpuno nevažan broj ubijenih koje su počinili režimi za koje je radio.

  Nakon ubojstva Khashoggija od strane Saudijske Arabije u Saudijskom konzulatu Blair je odbio pozive da prestane raditi za Riyad. Isto tako nakon ranijih demonstrancija u Kazahstanu on je savjetovao tamošnju vladu kako smanjiti diplomatsku štetu. Vjerojatno mu se i sada smješi posao u Kazahstanu povodom najnovijih demonstracija…

  Zbog svega navedenog u trenutku kada je Tony Blair postao vitez on biva najomraženiji premijer u povijesti Velike Britanije. Samo 14 % Britanaca je podržalo da on postane vitez, a tome se protivilo njih 63 %. Toj odluci se protivilo čak i 56 % glasača laburista što jako puno govori.

  Kada gledamo što laburisti misle o svojim predsjednicima vlade i stranke imamo sličnu situaciju. Njihov najpopularniji predsjednik stranke je Gordon Brown (premijer 2007-2010), nakon kojeg dolaze Ed Miliband i Clement Attllee. Tony Blair i na ovom glasovanju ispadne najnepopularniji laburistički predsjednik stranke/premijer.

  Ta njegova nepopularnost istovremeno ukazuje na nepopularnost politika sadašnjih zapadnih režima. Kada uspoređujemo njegovu politiku masovne migracije, LGBT brakova i ljubavi prema novcu prema politikama današnjih političara teško je naći značajniju razliku.

  Po nama njegova omraženost se temelji na dva faktora. Prvi bi bio da on stalno želi biti u centru pažnje pa ga je stoga teško ignorirati, a druga da je bio predvodnik promjena koje su zahvatile Veliku Britaniju i možemo reći zapadni svijet. Te promjene su se dogodile protivno željama većine stanovnika što je dovelo do ove mržnje prema njemu.