Sudanski građanski ratovi

  Jedan sudanski građanski rat traje sada 13 mjeseci dok drugi 13 godina. Ti sudanski građanski ratovi su ujedno jedan od razloga za afričke države da preferiraju Kinu, a ne Zapad.

  U svojoj neograničenoj mudrosti Velika Britanija je odlučila 1947. svoju koloniju Ekvatoriju pripojiti anglo-egipatskom Sudanu. Kako su u Ekvatoriji živjeli crnci, a u Sudanu Arapi rezultat te briljantne odluke nije bilo teško zamisliti.

  Taj rezultat je bila konstantna pobuna bivše Ekvatorije, a sadašnjeg južnog Sudana protiv središnje vlade. Zapad je početkom 21 stoljeća optužio Sudan da vodi genocidnu kampanju protiv svojih južnih,crnih stanovnika pa je 2005. pod njegovim pritiskom sklopljen mirovni sporazum.

  Zahvaljujući tom sporazumu Južni Sudan 2011. stječe neovisnost nakon čega odmah započinje tamošnji građanski rat. Strogo formalno govoreći ovaj građanski rat završava oružanim primirjem 2020., ali to znači da još uvijek traje. To govorimo pošto tamošnji predsjednik/diktator/šef jedne strane u ratu ponovno i ponovno odgađa izbore. Riječ je o izborima kojima bi trebao završiti rat pod uvjetom da rezultate priznaju sve zaraćene strane.

  Neovisnost Južnog Sudana rezultira političkom nestabilnošću njegovog ostalog dijela. Diktator Sudana Omar al Bashiri je već 2012. uspio poraziti pokušaj državnog udara, ali ne i onaj 2019. Preciznije te 2019 su bila istovremeno pripremljena dva državna udara pa je Omara oborio onaj od 11.04.2019. dok je novi vladar oboren već 12.04.2019.

  Novi vladar tada postaje general Abdel Fattah al-Burhan koji je povezan s Egiptom i Saudijskom Arabijom. Nakon osvajanja vlasti on odmah obećava da će se sljedeću godinu održati izbori, ali od toga odustaje pa ih s 2020. prebacuje na 2021. Potom on navodno otkriva pokušaj puča pa ga ponovno odgađa čime dolazimo u 2023 godinu.

  Tada na scenu stupa Mohamed Hamdan Dagalo koji vrši dužnost zamjenika diktatora, zamjenika al-Burhana. Njemu je dosadilo čekati raspisivanje izbora ili ostavku diktatora pa 15.04.2023. pokreće puč protiv njega. U osnovi riječ je bila o neuspješnom ili ako ništa drugo djelomično uspješnom puču nakon kojeg počinje građanski rat.

  To je građanski rat u koji se ubrzo svojom pomoći uključuju i druge države. Diktatora Abdela Fattah otvoreno podržavaju Egipat, Iran, Turska i Saudijska Arabija dok pučistu Mohameda Hamdana Ujedinjeni Arapski Emirati. Još su u rat na strani pobunjenika uključeni Wagner grupa i Središnjeafrička republika, a na strani diktatora Čad.

  Rezultat svega toga je borba za vlast u kojoj niti jedna strana ne može ostvariti pobjedu. Dok nitko ne može pobjediti mnogi gube. Tu prije svega nalazimo navodnih 15 tisuća ubijenih i 8,5 milijuna migranata koji bježe od rata. Zbog toga se u Parizu održala konferencija na kojoj su donatori obećali 2 milijarde eura humanitarne pomoći za Sudan.

  Sve u svemu ovaj građanski rat predstavlja još jedan primjer zapadnog neuspjeha. Zapad je s oduševljenjem dočekao puč Abdel Fattah al-Burhan i “uspostavljanje demokracije”. Njegova potom odluka da za premijera postavi ekonomistu Abdalla Hamdoka (slika) je otpuhala sve kritičare. Tu podršku režimu al-Burhana najbolje ukazuje stavljanje Hamdoka na popis 50 najutjecajnih ljudi na svijetu. Kako je sve završilo sada svi znaju i od toga se ne može pobjeći.

4.5 2 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina