Sudan
U Africi se nalazi veći broj nestabilnih država, ali Sudan je po ovom pitanju praktički rekorder. Tu poziciju on drži zahvaljujući 6 državnih udara i građanskom ratu u 21 stoljeću !?
Za dobar dio problema modernog Sudana kao i Cipra na Mediteranu je odgovorna Velika Britanija. Ona je zajedno s Egiptom upravljala Sudanom sve do egipatske revolucije kojom je srušen kralj.
Pri kraju ovog razdoblja vladanja ili preciznije 21 lipnja 1947 godine Velika Britanija je odlučila Sudanu pripojiti koloniju imena Ekvatorija. Spajanjem ove kolonije i Sudana stvoren je multinacionalna buduća država na čijem jugu žive crnci, a sjeveru Arapi.
8 godina kasnije neovisnost Sudana 1955 godine rezultira automatskom oružanom pobunom područja bivše Ekvatorije protiv novog režima. Riječ je bila o građanskom ratu koji će trajati čak 17 godina i koji završava bez pobjednika.
Mirovnim sporazumom je bilo odlučeno da će južne pokrajine Sudana imati široku autonomiju, ali to nije nikoga zadovoljilo. U stvari riječ je bila o oružanom primirju koje traje od 1972 do 1983 godine kada počinje nova velika pobuna.
Kombinaciju vojnih neuspjeha i velike gladi koja krajem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća potresa Sudan iskorištava pukovnik Omar al Bashiri za puč 30 lipnja 1989 godine. Sljedećih gotovo 30 godina on čeličnom rukom upravlja Sudanom u svojstvu vojnog diktatora.
Početkom devedesetih godina Bashiri je vodio Sudan iz vanjskopolitičke pogreške u pogrešku. Tako je 1991 podržao Sadama Huseina u invaziji Kuvajta, a potom i različite teroriste (Osama bin Laden, Carlos, Abu Nidal…). Nakon uviđene pogreške Sudan se pokušao sprijateljiti s Zapadom, ali SAD mu nije oprostio pa je bombardirao tvornicu lijekova.
Istovremeno Sudan je uspješno vodio rat protiv svojih pobunjenih južnih pokrajina, ali pobunu nije mogao slomiti. On ju nije mogao slomiti jer je imala punu podršku tamošnjih stanovnika, a indirektnu i Zapada koji se protivio režimu u Karthumu. Zapad je čak pored ostalog optužio Sudan za vođenje genocida, ali to trebamo uzeti s zrnom soli. Ovaj rat će na kraju završiti mirovnim sporazumom 09 siječnja 2005 i potom 2011 neovisnošću Južnog Sudana.
Gubitak 644 000 kvadratnih kilometara teritorija je izazvalo nezadovoljstvo u Sudanu što dovodi do prvog pokušaja državnog udara. Ovaj pokušaj iz 2012 godine će Omar al Bashiri poraziti, ali onaj 2019 neće. U travnju 2019 godine možemo reći da dolazi do dvostrukog puča. Prvo je 11 travnja vlast preuzeo Ibn Auf koji već sljedećeg dana on biva oboren u novom beskrvnom prevratu.
Novi vladar, general Abdel Fattah al-Burhan (slika) se popeo na vlast uz pomoć Egipta i Saudijske Arabije. On po preuzimanju vlasti najavljuje u bliskoj budućnosti prepuštanje vlasti civilnoj vladi i demokratizaciju države. U osnovi al-Burhan je bio obećao da će napustiti vlast u veljači 2021, ali je ubrzo od toga odustao. Prvo 2020 godine produžuje svoju vladavinu još 20 mjeseci, a onda je počeo politički „cirkus”.
Riječ je o političkom cirkusu koji započinje u rujnu 2021 godine kada Sudan objavljuje da su ugušili pokušaj puča. Službeno vlada nije objavila imena uhićenih za pokušaj puča nego je o njemu govorila vrlo neodređeno.
Taj puč je realno govoreći bio priprema za al-Buhranov autopuč koji se dogodio mjesec dana kasnije. Njime je ovaj general uhitio članove vlade i preuzeo apsolutnu vlast u Sudanu.
Tako smo došli do ovogodišnjeg puča u kojemu zamjenik Abdela Fattaha al-Burhana pokušava oboriti svog šefa. Zašto se pobunio general Dagalo to danas službeno ne znamo, iako možemo pretpostavljati.
Naša prva pretpostavka bi bila da je on očekivao da će sadašnji diktator stvarno napustiti vlast, pa bi ju on kao potpredsjednik preuzeo. Kako je ovaj odbio podnijeti sada već davno obećanu ostavku…
Naša druga pretpostavka bi bila da je Dagalo povukao ovaj potez iz očaja pošto njegovu vladu ne bi prihvatio niti Egipat niti Zapad. Egipat ju ne bi prihvatio jer je al-Buhrani njihov čovjek, a Zapad zbog Dagalovih zločina. Dagala čiji nadimak je Hemetti se optužuje za masovna ubojstva u Darfuru i Južnom Sudanu. Tko zna možda ga je al-Buhrani htio predati internacionalnom sudu ?
Sve u svemu jedino što imamo povodom ovog puča su pretpostavke !?