Simeon Bugarski

  Na današnji dan kralj Tomislav je 926. porazio vojsku koju je poslao Simeon Bugarski. Za oba vladara to je bio posljednji rat nakon kojega će Hrvatska nastaviti postojati,a Bugarska početi nestajati.

  Priča o Simeonu u stvarnosti počinje u vrijeme njegovog oca, bugarskog kneza Borisa. Boris je prihvatio kršćanstvo 865. godine i potom podržao stvaranje crkvenog slavenskog jezika, glagoljice i ćirilice. Nakon 37 godina vladavine (852-89) Boris abdicira i povlači se u manastir predajući vlast najstarijem sinu Vladimiru. Nakon što ovaj odlučuje napustiti Kršćanstvo Boris je izašao iz manastira porazio sina i 893. postavio mlađeg sina, Simeona za vladara Bugara.

  Praktički odmah po stupanju na vlast Simeon objavljuje rat Bizantu koji završava 896 godine. Mirovni sporazum Bugarska nije pretjerano poštivala, ali nije bilo niti općeg rata. To razdoblje završava 913. kada romejski car Aleksandar odbija produžiti mirovni sporazum nakon čega Bugarska počinje opći rat.

  Politički cilj Simeona nakon smrti cara Aleksandra postaje da bude car Bugarske i Bizanta pošto je tadašnji romejski/bizantski car maloljetni Konstantin Porfirogenet. Njegov plan je bio prisiliti Carigrad na ženidbu Konstantina i njegove kćerke nakon čega bi on u ime zeta preuzeo vlast. U ime mira on je te 913. pod zidinama Carigrada zavisno od interpretacija okrunjen za kralj Bugarske ili čak cara Bugarske i Bizanta, ali od toga nije imao ništa.

  Bez obzira na sve vojne pobjede on taj cilj nije mogao ostvariti,a čak niti povećati pritisak na romejsku/bizantsku vladu. Njegova vojska nije mogla probiti carigradske zidove,a on sam nije imao brodove pa nije mogao početi pomorsku blokadu.

  Zbog toga u nemoćnom bijesu s svojom vojskom pljačkom Grčkom sve do Korinta, ali time se ništa nije promjenilo. Time se ništa nije promjenilo pošto se jezgra bizantske/romejske države nalazila u Maloj aziji.

  S druge strane bizantski diplomati i špijuni su poticali Srbe na borbu za neovisnost od Bugarske. Prvu srpsku pobunu Simeon lagano guši 917. uhićenjem kneza Petra nakon čega za novog srpskog vladara stavlja Pavla. Samo četri godine kasnije Pavle se pobunio protiv Bugara pa sada Simeon šalju svoju vojsku da osvoji Srbiju. Nakon pobjede za novog vladara stavlja Zahariju koji se ubrzo buni. 924 godine Bugarska vojska ponovno osvaja Srbiju, a Zaharija bježi kralju Tomislavu u Hrvatsku.

  Ta odluka Hrvatske da primi izbjeglog srpskog kneza je izazvala bijes Simeona koji 926. šalje vojsku u napad na nju. To je dovelo do velike bitke 27 svibnja 926. u kojoj Hrvatska vojska potpuno uništava Bugarsku. Kada to govorimo ciljamo na vojsku koju je Simeon poslao u napad na Hrvatsku, a ne svu njegovu tadašnju armiju.

  Točno godinu dana nakon ove bitke Simeon umire. Sigurno nije bila riječ o iznenadnoj smrti pošto prije nego što ga je zaustavila on uspjeva riješiti pitanje nasljeđivanja. Svojim nasljednikom proglašava maloljetnog sina Petra dok punoljetnog šalje u manastir.

  Ta odluka je dovela 927. do formiranja nestabilnog regentskog režima u Bugarskoj pa on s svima zaključuje mir. Bugarska i Hrvatska zaključuju mir na osnovu granica koje su bile prije bugarske invazije dok je mir s Bizantom/Romejom bio malo širi.

  On je sklopljen na osnovi ženidbe unuke bizantskog cara Romana Lekapena i bugarskog cara Petra kao i priznanju njegove bugarske carske titule. Prvo desetljeće vladavine Petar prolazi u borbi za vlast s braćom,a potom i neuspješnim pokušajem gušenja srpske bune. Kasnije dolazi do daljnjeg slabljenja Bugarske i njene bizantske aneksije 975.