Silvio Berlusconi

  Silvio Berlusconi je 3 puta bio premijer Italije, ali prošlotjedni događaji dokazuju da on nije političar. Oni dokazuju da je Berlusconi prije i poslije svega tajkun.

  O Silviju Berlusconiju se odavno već praktički sve reklo pa ćemo to samo na brzinu proći. On je diplomirani odvjetnik specijaliziran za marketing koji se kao mladić uspio izvući iz služenja vojne službe.

  Po završetku studija 1961 svima postaje očito da je Silvio Berlusconi funkcionalni genij što mu otvara bezbrojna vrata. Ta otvorena vrata mu omogućava da početkom sedamdesetih postane građevinski poduzetnik. Normalno sastavni dio te priče o počecima postaje i učlanjenje u masonsku ložu.

  Tijekom osamdesetih godina uz pomoć socijalističkog premijera Benita Craxija Berlusconi će dovršiti gradnju svog medijskog carstva. Kao što je Hrvatska prije par godina donijela Lex Agrokor tako je Italija 1984 donijela Lex Berlusconi. Tim zakonom biva omogućeno Berlusconiju da poveže svoje lokalne televizijske postaje u nacionalne televizijske kanale čime on postaje politička sila u Italiji.

  Kako po završetku Hladnog rata u Italiji dolazi do kolapsa političkog sustava Berlusconi se odlučuje na ulazak u politiku. Na svojim prvim izborima 1994 on uspjeva osvojiti vlast i postati kratkotrajni premijer. Od tada pa možemo reći do sada, znači praktički 30 godina Silvio Berlusconi je parlamentarna politička sila.

  Drugi put on postaje talijanski premijer 2001, a treći 2008 godine. Kada gledamo sve zajedno koliko godina je Berlusconi bio premijer dolazimo da zaključka da je najdugovječniji premijer u poslijeratnoj povijesti Italije.

  U svom tom razdoblju na vlasti možemo dovesti pod znak pitanja koliko je on bio fokusiran na upravljanje državom, a koliko na svoje sudske probleme. Sve u svemu na sudovima se on morao braniti zbog pripadnosti masonskoj loži, veza s mafijom, korupcijom, protuzakonitim financiranjem stranke, prostitucijom maloljetnice…

  Na kraju njemu političke glave neće doći sudski procesi nego Angela Merkel koja protiv njega organizira puč 2011 godine. Več krajem te godine izlazi u talijanskim medijima priča o Merkel koja prisiljava predsjednika Italijie da najuri Berlusconija s pozicije premijera. Politički to je priznao i tadašnji talijanski predsjednik riječima „internacionalno gledajući pozicija Berlusconija je neodrživa”.

  Tu priču je potvrdio i tadašnji američki ministar financija koji izjavljuje: „eurokrati su nas kontaktirali tražeći pomoć u zavjeri da oborimo Berlusconija s vlasti”. Te sve informacije i dokazi o puču su izazvali bijes Berlusconija, ali to ga je sada već od davno prošlo. On se možemo to slobodno reći pomirio s svojom sudbinom i vratio na svoje osnovno zanimanje, na zanimanje tajkuna.

  Drugim riječima on radi sve da bi ga eurokrati prestali gledati kao neprijatelja i promatrali kao saveznika. U skladu s tom politikom on je promovirao vegetarijanstvo, podržao Draghijevu vladu, a sada stvara probleme Meloni. Ako pitate zašto to radi najvjerojatniji ispravni odgovor bi bio europski fondovi i njihovo korištenje u Berlusconijevim korporacijama.

  Tu cinično govoreći prodaju Berlusconija smo imali primjer vidjeti tijekom izbora predsjednika gornjeg doma talijanskog parlamentima. Na talijanskim parlamentarnim izborima je apsolutnu većinu zastupnika osvojila desna koalicija koju predvodi Giorgia Meloni.

  Konkretno desna koalicija je u izborima za Senat osvojila 115 od 200 parlamentarnih mjesta. Od tih 115 mjesta njih 18 kontrolira stranka Silvia Berlusconija Forza Italija pa je došlo do šoka tijekom izbora predsjednika parlamentarnog doma. Taj šok predstavlja odluka Berlusconija da njegova stranka ne glasa za kandidata desne koalicije.

  Na kraju kandidat Meloni biva izabran za predsjednika Senata pošto su pripadnici drugih stranaka smatrali da je to pravedno !? Službeno Berlusconijeva stranka izjavljuje da nije podržala ovo glasovanje zbog pregovora oko ministarskih pozicija, ali pitanje je što ona još želi ?

Talijanski izvori nam navode da bi Berlusconijeva stranka trebala dobiti 5 ministara od toga 2 iznimne važnosti. Sve u svemu dovoljno je reći da Berlusconi i Meloni prošli vikend uopće niti razgovarali…