Sastanak kluba G20

  U indijskoj saveznoj državi Goa se prošli vikend održao sastanak kluba G20 država. Riječ je o sastanku na kojemu je 20 najvećih svjetskih ekonomija raspravljalo o zelenoj tranziciji.

  Pretpostavljamo da nam je za početak red predstaviti države i organizacije koje čine grupu država G20. Američke kontinente i Pacifik u ovoj grupi predstavljaju Argentina, Australija, Brazil, Kanada, Meksiko i SAD. Aziju s druge strane predstavljaju Indija, Indonezija, Japan, Južna Koreja, Kina, Saudijska Arabija i Turska. S europskog kontinenta tu nalazimo Francusku, Italiju, Njemačke, Rusiju i Veliku Britaniju dok Afriku predstavlja samo Južna Afrika. Posljednji dvadeseti član ove skupine je Europska unija !?

  Glavna tematika prošlotjednog sastanka u Indiji je bila Zelena tranzicija, je bilo prestanak korištenja fosilnih goriva. Slično kao i sastanak država EU i Latinske amerike tako je i ovaj propao zbog ultimativnih, fundamentalističkih zahtjeva Zapada da druge države vode zapadne politike.

  U svom govoru domaćin ovog okupljanja indijski premijer Narendra Modi izjavljuje:

„Indija ispunjava svoje klimatske obveze pa je 9 godina prije roka ispunila obećanja o kapacitetima za proizvodnju ekološke energije. Naš cilj je da kapaciteti za proizvodnju nefosilne energije dostignu 50 % svih kapaciteta do 2030 godine”. Njegov ministar energije je potom zatražio od Zapada pomoć u gradnji kapaciteta ekološke energije u Indiji i siromašnim državama.

  Tu službenu poziciju Indije je Zapad dočekao s razočarenjem. Koalicija europskih država i Europske unije je s druge strane došla na sastanak s temom: „Čovječanstvo ne može čekati”. Oni su insistirali da nakon 2025 godine mora doći do pada ispuštanja stakleničkih plinova i ne samo to.

  Njihova službena pozicija je na ovom sastanku bila da 2030 godine ispuštanje stakleničkih plinova mora biti 43 % manje nego što je to bilo 2019 godine !? Ta pozicija je konkretno bila protivna onoj Indije koja jasno ukazuje da će koristiti fosilna goriva do 2070 godine !?

  To je bilo osnovno razilaženje pozicija država koje su članice skupine G20 što je dovelo do nemogućnosti potpisivanja zajedničkog dokumenta. Govoreći o tim neslaganjima Indija kao domaćin navodi da su se države složile oko prestanka ispuštanja stakleničkih plinova što je najvažnije od svega. Ono oko čega se nisu složile je rok za postizanje tog cilja.

„One se oko toga nisu složile jer različite države imaju različite situacije, probleme koje oblikuju njihove perspektive”. Zbog toga one odbijaju prihvatiti određene rokove što je dovelo do neslaganja. Sve odluke skupa država G20 se donose jednoglasno pa stoga nismo mogli izaći s zajedničkom izjavom.

  Trenutačno je najpopularnija zapadna interpretacija ovog sastanka da su Rusija i Saudijska Arabija blokirale dogovor. To je najpopularnija interpretacija, ali realnost je malo drugačija. Financial Times nam tako navodi da je Saudijska Arabija okupila koaliciju država koja se protivila postizanju dogovora. Reuters nam je inače bio puno konkretniji navodeći da su se dogovorili uspotivili:

  najveći izvoznici nafte (Rusija i Saudijska Arabija), najveća svjetska ekonomija (Kina), najveća muslimanska država na svijetu (Indonezija) i najrazvijenija afrička država (Južna Afrika).

  Drugim riječima dogovor jednostavno nije bilo moguće sklopiti pod uvjetima kakve je zamislila Europa. Bez obzira na to ona je fundamentalistički insistirala na svojoj vrsti sporazumu pa do njega nije došlo. Prošlo je vrijeme imperijalizma kada je Europa drugima diktirala što i kako raditi. Red je da to skuže i osobe u Briselu, Berlinu, Parizu, Londonu jer ova diplomatska poniženja već postaju stvarno neugodna !?