Njemačka ekonomija
Na žalost kao što najavljujemo još od prošle godine Njemačka ekonomija se nalazi u banani. Za to nije kriva niti Rusija niti su za to krive klimatske promjene. Jedinu krivicu za to snose njeni političari koji su izabrali stagnaciju.
Priča o gospodarskom uspjehu i potom padu Njemačke u XXI stoljeću započinje i završava u Moskvi. Tijekom prva dva desetljeća ovog stoljeća Njemačka je postala najuspješnija ekonomija Europske unije zahvaljujući prije svega jeftinoj ruskoj energiji.
Ruska invazija Ukrajine je dovela do europskih sankcija Rusiji i ruskih energetskih sankcija Europskoj uniji. Cijelu priču je na kraju zapečatilo uništenje plinovoda Rusija – Njemačka što dovodi tamošnju industriju na put bez povratka.
Tako smo polako došli do studenog 2022 kada Ursula von der Leyen fanatično viče: „mi moramo postati neovisni od ruskog plina, ugljena i nafte”. Dok je ona tako vikala Njemačke i općenito Europske proizvođačke korporacije su počele bježati iz Europske unije. Razlog za to su bile visoke cijene energije koje se kasnije smanjuju, ali i dalje ostaju najviše na svijetu.
Nakon studenog 2022 red je sada spomenuti i svibanj 2023 kada Njemačka započinje PR kampanju. Tada Bundesbanka, Europska unija i drugi viču:„Smanjili smo ovisnost od Rusije bez negativnih posljedica”. Zajedno s tim slavljeničkim porukama stiže i jedna tiha z Njemačke koja govori da tamošnja industrija ne može preživjeti s sadašnjim cijenama energije. Konkretno ministar ekonomije je govorio da njihova industrija treba plaćati 80 % nižu cijenu energije od sadašnje i da to Njemci trebaju financirati.
Od te svibanjske poruke Njemačka vlada ne odustaje pa ju ponovno pušta u javnost dok su Njemci na ljetovanju. Konkretno njemački ministar ekonomije Robert Habeck priznaje da se Njemačka nalazi u ekonomskoj recesiji. Ako pravilno interpretiramo njegove riječi doći ćemo do zaključka da se Njemačka pred ekonomskom depresijom. Jedino što bi to po njemu moglo spriječiti je veliki popust energiju koji će do 2030 godine imati Njemačka industrija.
On je na državnoj televiziji konkretno izjavio:
Njemačke korporacije više ne ulažu u Njemačku zbog cijena energije.
Mi se trebamo ili zadužiti kako bi subvencionirali cijenu energije ili nećemo više imati industriju.
Pred nama je snažna faza transformacije gospodarstva s teškim i iritirajućim zahtjevima.
Govoreći na televiziji Robert Habeck (slika) nije najavio bolje sutra nego samo patnje za stanovnike i gospodarstvu. Kako mu to nije bilo dovoljno on je i direktno lagao govoreći o njemačkoj industriji čelika. Konkretno on izjavljuje: „Thyssenkrupp transformira proizvodnju čelika koja se prije temeljila na plinu,a u budućnosti će na zelenom vodiku”.
Ministar ekonomije je lagao pošto Thyssenkrupp nema namjeru proizvoditi čelik uz pomoć „zelenog vodika” ili neke druge bajke. Thyssenkrupp sada već mjesecima pokušava prodati sve svoje pogone za proizvodnju čelika jer on od toga odustaje.
Bez obzira na sve pokušaje prodaje nitko se nije javio do češkog oligarha Daniela Kretinskog. Normalno njegov cilj sam po sebi nije proizvodnja čelika nego milijarde i milijarde koje će dobiti iz njemačkog proračuna ako preuzme čeličane.
Ukratko Njemačka vlada službeno priznaje da je njeno gospodarstvo u banani. Jedino što ona vidi kao rješenje su praktički neograničene energetske subvencije svojoj industriji do 2030. Tome se protivi najmanja članica vladajuće koalicije, ali to je ujedno i najmanji problem. Puno veći problem predstavlja što su te subvencije protivne europskim zakonima.
Winston Churchill je tijekom Drugog svjetskog rata Britancima obećao suze, krv i pobjedu. Problem je da Njemačke i Europska unija svojim stanovnicima šalju samo depresivne poruke. Oni samo obećavaju krv i suze ili kako to Europska unija konkretno navodi nema pozitivne agende čime danas završavamo.