Ruski doping
Krajem 2019 godine na osnovu prije svega svjedočanstva Grigorija Rodčenkova Rusiji je bilo zabranjeno nastupati na Olimpijadama i Svjetskim prvenstvima sljedeće 4 godine zbog navodnog od države organiziranog dopingovanja sportaša. To je već doba kada je Rodčenkov odavno poznat u zapadnom svijetu tako da je o njemu već bio snimljen i dokumentarni film koji dobiva nagradu Oscar 2017 godine. Činjenica da je taj film dobio Oscar nakon filma The White Helmets više govori o toj nagradi nego ičem drugome.
Priča od Rodčenkovu počinje 2011 godine kada njegova sestra, bivša trostruka svjetska prvakinja u atletici (1986, 1988, 1988) biva uhićena od strane ruske policije zbog pokušaja prodaje steroida, testoterona i drugh protuzakonitih stimulatora sportašima. Ona će potom 2013 godine biti osuđena za ovaj zločin dok će istovremeno Grigorij Rodčenkov i dalje ostati direktor anti-doping laboratorija u Rusiji u ovo predolimpijskog vrijeme (Sochi Olimpijada).
Ta 2013 godine je ujedno vrijeme kada Olimpijski komitet dobiva informacije da je sestra Rodčekova uhićena zbog dopinga,a da je navodno i sam Rodčenkov bio uhićen, ali ga ignorira. Ta situacija se neće promjeniti sve do studenog 2015 godine kada zabranjuje rad Rodčenkovog laboratorija nakon čega u siječnju slljedeće godine on bježi u SAD gdje ulazi u program zaštite svjedoka.
Dok su u Rusiji praktički odmah po njegovom bjegu umrla 2 dužnosnika anti-doping agencije on je u SAD počeo govoriti kako Rusija organizirano dava doping svojim sportašima što su prenijeli svi zapadni mediji i u što je povjerovao Olimpijski komitet. U skladu s tim događajem Rusiji je bilo zabranjeno nastupati na Olimpijadi u Seulu pa su njeni sportaši nastupili pod neutralnom zastavom i pod imenom Sportaši iz Rusije.
Tako je rješeno pitanje „ruskog dopinga” što je dodatno potvrđeno prosinačkom odlukom kojom se Rusiji zabranjuje nastup na Olimpijadi. To je bilo rješeno, ali osobna pitanja nisu i tu dolazi do problema u ovoj priči.
Govoreći o dopingu Grigorij Rodčenkov je optužio veliki broj ruskih sportaša,a među njima se našla i Olga Zaitseva. Riječ je o sportašici koja je bila dvostruki svjetski prvak i dvostruki olimpijski pobjednik u biatlonu i koja odbija samu pomisao o korištenju dopingu. Predsjednik udruženja ruskih biatlonaca u vrijeme kada se događao navodni doping je bio ruski oligarh Mikhail Prokhorov pa njih dvoje sklapaju dogovor.
U skladu s dogovorom Zaitseva zajedno s dvije prijateljice je digla u SAD tužbu protiv Rodčenkova navodeći kako ju je on bio lažno optužio za doping dok advokate plaća Prokhorov. U kontratužbi Rodčenkov je zatražio zaplijenu sve imovine koje Prokhorov ima u SAD nakon čega je ovaj prodao Brooklyn Nets.
Općenito govoreći ovaj doping slučaj protiv Rusije je kompliciran, ali jedno što se sigurno zna bi bilo da je Rodčenkov lagao. Njegova izjave i navodni dokazi su korišteni kako bi 43 ruska sportaša i sportašice dobili doživotnu zabranu nastupanja na natjecanjima. Od toga broja 28 sportaša i sportašica je naknadno proglašeno nevinima jer nisu postojali dokazi da su koristili doping dok je u 11 slučajeva otkriven doping, ali je doživotna zabrana zamjenjena s vremenski ograničenom zabranom. Nužno je naglasiti kako je ovu presudu donio Internacionalni sud za sport u Švicarskoj, a ne ruski sud kako bi to neki htjeli prikazati.
Na kraju krajeva priča o ruskom dopingu ispadne prije svega klasični primjer propagandnog ratovanja koji će imati svjetske implikacije. SAD ove godine donosi Rodčenkov zakon po kojemu će američko pravosuđe imati univerzalnu jurisdikciju nad svim slučajevima dopinga u svijetu. U određenom smislu SAD će formirati „svjetsku” anti-doping policiju.
S komentarom da Ruska doping afera predstavlja u stvarnosti veliku laž se slaže i najveći tjednik u Europi, Der Spiegel.