Rodna edukacija u Britaniji

Na našu sreću rodna ideologija još nije stigla u Hrvatske škole ili preciznije govoreći nije stigla u onom istom fundamentalističkom obliku kao što se dogodilo u Velikoj Britaniji. Kako mi volimo kopirati sve što dolazi s zapada onda možemo očekivati da će i taj fundamentalistički oblik rodne ideologije jednog dana doći kod nas pa je red da na tamošnje događaje obratimo pažnju.

Često se zaboravlja da škola nije mjesto u kojemu se djecu samo podučava znanjima potrebnima za njihov budući život. Sastavni dio te edukacije čini i indoktrinacija djece koja bi trebala prvo kao djeca, a potom i kao odrasli ljudi voliti one vrijednosti kojima ih se indoktrinira u školama. Ukratko govoreći tko god da kontrolira razmišljanje i ponašanje školske djece kontrolira budućnost.

Tokom rujna prošle godine u britanskim školama se počela provoditi drastična edukacija, indoktrinacija školske djece po pitanju seksa i LGBT odnosa. Ta „edukacija” je izazvala nezadovoljstvo roditelja, ali i demonstracije koje su bile najveće u Birmingham-u. Dok su autohtoni Britanci koji po riječima Douglasa Murraya već desetljećima dobivaju od vlade poruku:„Ti si užasan. Ti si nitko” u tišini doma bijesnili ili slali protestna pisma, osobe porjeklom iz prije svega muslimanskih država su izašli na ulice 

U odgovoru na to očekivano nezadovoljstvo i otpor roditelja britanski režim je odgovorio represivnim mjerama kojima se trebaju ugušiti prosvjedi. Škole su dobile od ministarstva edukacije „savjete” kako izvršiti pritisak na roditelje. Te mjere koje škole trebaju poduzeti protiv roditelja se kreću od poziva na podršku seksualnoj edukaciji od strane lokalnih političara i vjerskih vođa, preko korištenja policije pa sve do kazni za roditelje koji po još uvijek važećim britanskim zakonima imaju pravo zabraniti pristup djece takvoj edukaciji. Zadnje od uputstva je poziv medijima, da ne kažemo zabrana medijima u pisanju o demonstracijama protiv seksualne edukacije.

To nezadovoljstvo ovom edukacionom „reformom” nije došlo samo iz kruga roditelja nego iz vrlo širokog kruga osoba. Među ostalima javno pismo protiv provođenja ove fundamentalističke rodne ideologije je potpisao i Simon Fanshawe osnivač tamošnje najveće LGBT zajednice. U tom javnom pismo se navodi pored ostalog: „Najuznemiravajući dio reforme je da se njom traži od sve djece u osnovnim školama da razmišljaju o svom rodnom identitetu i odluče da li se on razlikuje od njihovog spola”. Ovdje nam je najvažnije naglasiti u OSNOVNIM školama.

Peter Tatchell, drugi vatreni zastupnik LGBT ciljeva u Velikoj Britaniji i dobitnik bezbrojnih nagrada je još prije 12 godina u svom tekstu naveo važnost LGBT edukacije malene djece. U tom tekstu imena „Homoseksualnost nije prirodna” on navodi kako čovjek „tokom djetinjstva stekne svoju seksualnu orijentaciju i za većinu ljudi ju je kasnije nemoguće promjeniti”. U skladu s tim po njegovim riječima homofobi su bliže istini nego puno LGBT aktivista jer je „promoviranjem LGBT razumno gledajući moguće promjeniti seksualnu orijentaciju osobe”. 

Ova moderna rasprava o školskoj reformi u Velikoj Britaniji se na kraju nije ticala samo promoviranja LGBT zajednice u školama, ali kako o čemu drugome govoriti kada je Daily Express prenio vijest da je Škotska vlada donijela odluku kako je dužnost škola prijaviti roditelje državnim organima, ako se oni protive promjeni spola svog djeteta. 

Za kraj nužno je ponovno naglasiti da je ovo bio tekst o stanju rodne ideologije i seksualne edukacije u Velikoj Britaniji. Najvažnije je naglasiti da ovaj tip edukacije nije stigao u Hrvatsku i trebamo obratiti pažnju na to da niti ne stigne.