Britanci su pobjedili eurokrate

Danas Velika Britanija napokon napušta Europsku uniju. Za provesti odluku koju su njeni građani izglasali na referendumu trebalo je proći više od 40 mjeseci i dvoje parlamentarnih izbora koji su istovremeno bili novi kvazireferendumi kojima se ih se pokušalo zadržati u Uniji. Tek tada su napokon europske institucije zajedno s britanskom elitom prihvatile sada već 3 puta jasno iskazanu želju Britanaca za neovisnošću.

Brexit je po prvi put u povijesti Europske unije uspio dokazati da je moguće pobijediti tvrdoglavu autokratsku želje eurokrata isto takvom tvrdoglavom, ali demokratskom željom demokratski nastrojenih građana. Bezbroj puta do sada ta želja građana iskazana na referendumima je bila poništena od strane eurokrata i domaćih političara putem ponovljenih referenduma. Ekstremni slučaj tih poništenih referenduma nam je dao pokušaj donošenja europskog ustava o kojemu je visoki europski dužnosnik bio rekao:„Građani nisu pročitali europski ustav. Ako su ga pročitali onda ga nisu razumjeli. Ako su ga razumjeli tada im se ne sviđa, ali bez obzira na sve trebaju glasovati za njega“.

To stajalište eurokrata je vredilo te 2005 godine, a vrijedi i danas kada one koji se protiv Europskoj uniji nazivaju glupim, nepismenim i slično. Tokom razdoblja navodnih uspjeha Europske unije, znači između 1992 i 2007 godine održano je bilo sveukupno 12 referenduma o njoj ako ne računamo one o pristupu novih članica uniji. Na tih 12 referenduma građani su 6 puta glasovali protiv prijedloga Europske unije nakon čega bi bili prisiljeni ponovno glasovati da isprave svoju pogrešnu odluku ili bi se administrativnim putem ukinula odluka građana donesena na referendumu.

Nakon početka gospodarske krize 2008 godine mišljenje građana o Uniji se drastično pogoršalo tako da imamo čak 5 referenduma za redom tokom kojih su građani glasovali protiv prijedloga, zahtjeva, ultimatuma Europske unije. Reakcije na referendumski iskazanu volju građana su uvijek bile identične, a najbolje ih je iskazao u svojoj izjavi Marco Incerti, glasogovornik Centra za Europske studije riječima:„Dobro je da su glasači Europskih država iskorili svoje pravo da donose odluke, ali nije pozitivno da neki ljudi glasuju na osnovnu lažnih informacija. Potrebno nam je poduzeti veliku edukaciju u Europskoj uniji, puno više informacija koje bi išle prema glasaču tako da bi referendumi funkcionirali kao što je zamišljeno” ili u prevodu da bi rezultat bio onakav kakav eurokrati žele.

Nakon što su glasači na referendumu bili odbili ustav Europske unije eurokrati su ga ipak usvojili, ali pod imenom Lisabonski ugovor. To je potvrdio i Valery Giscard d’Estaing, tadašnji predsjednik Konvencije o budućnosti Europe koji izjavljuje da je „Ugovor identičan od glasača odbačenom ustavu”. Te kada pogledamo svu tu autokratičnost, da ne kažemo diktaturu eurokrata može nam postati jasno zašto uspjeh Britanaca u izlasku iz Unije predstavlja gotovo čudo kojemu se slobodno možemo diviti bez obzira da li i samo zagovaramo izlazak ili ne.

Propaganda koju su počeli slati mediji odmah kada je rezultat Brexit referenduma izašao u javnost biva nevjerojatna. Osnovne propagande poruke koje izlaze u javnost bivaju da su starci kojima je malo ostalo odlučili rezultat referendum kao i da su London, Škotska i Sjeverna Irska glasovali za Europsku uniju pa da treba ostati u njoj. Prva od tih poruka predstavlja čisti rasizam usmjeren prema starijim osobama. Tužno je pri tome navesti da sama Europske unija kojoj jedan od osnovnih progresivnih ciljeva biva borba protiv rasizma odlučuje koristiti isti taj rasizam za svoju „obranu” što je dokaz da njena progresivnost predstavlja čisto licemjerno. Govoreći o Londonu, Škotskoj i Sjevernoj Irskoj propagandni majstori su bili u pravu, iako su to istovremeno područja o kojima Englezi predstavljaju manjinu. U doba kada je održan Brexit referendum autohtoni Britanci su činili oko 40 % stanovnika Londona i to je identičan postotak koji su zagovornici Brexit-a osvojili u Londonu.

Ono što nam se proeuropska propaganda nije usudila reći biva da je glasovanje održano po strogo religioznim osnovama. Vjernici Engleske crkve su neupitno glasovali za Brexit dok su ateisti i muslimani isto tako neupitno glasovali protiv Brexita. To je sve bilo u skladu s očekivanjim stvarno neovisnih analitičara i u skladu s riječima osnivača Singapura Lee Kuan Yew-a koji je izjavio da u multikulturalnoj državi glasači glasuju u skladu s svojom vjerom.

Čestitke tvrdoglavim, demokratski nastrojenm Britancima na upornosti kojom su porazili nedemokratski nastrojene eurokrata. Te čestitke šaljemo s uvjerenjem da će britansko gospodarstvo sada napokon dobiti priliku krenuti u ispravnom smjeru, u smjeru interesa svojih građana.

U pisanju teksta korišteni su dijelovi knjige 25 godina Europske unije čiji besplatni download možete izvršiti na ovoj internet stranici.