Gdje je tu kultura ?

Rijeka je u potpunosti zaslužila europsku titulu prijestolnice kulture 2020 godine. Već unaprijed gledajući pripreme i projekt Rijeka 2020 mi svi moramo priznati da se sigurno nećemo osramotiti u očima europskih kulturnih djelatnika. Ekologija, postindustrijsko doba i migracije predstavlja sve ono što moderne progresivne nastrojene osobe u Europskoj unija vole tako da glavne tematike projekta Rijeka prestolnica kulture sigurno neće razočarati naše goste.

Mnogi će u Rijeci i šire reći da ih taj program, ta kultura i zastupljene vrijednosti uopće ne zanimaju pa je nužno reći da su oni u pravo. Patrick Deneen profesor fakulteta Notre Dame se s njima neupitno slaže tvrdeći da su današnji multikulturalizam i progresivne vrijednosti koje se predstavljaju kao kultura u stvarnosti antikultura.

Sigurno se mnogi sada pitaju kako mogu i oni koji su oduševljeni projektom i oni koju su protiv njega istovremeno biti u pravu. Odgovor na to pitanje nam dolazi iz podrške koju uživa Europska unija i vrijednosti koje ona zastupa. Po podacima proslavljenog francuskog ekonomiste Piketty-ja samo 20 % najbogatijih podržava Europsku uniju. One osobe koje su zamislile program Rijeka europska prijestolnica kulture se sigurno kreću u tom mikrokosmosu najbogatijih i najeduciranijih gdje većina osoba podržava europske vrijednosti dok nas preostalih 80 – 90 % živimo u stvarnom svijetu koji tu umjetnost naziva antikulturom.

Sada kada smo otkrili da će Rijeka 2020 postati neupitan kulturološki uspjeh ili neuspjeh zavisno od toga da li spadamo u većinu stanovnika ili utjecajnu manjinu red je da obavimo osvrt na pojedinačne projekte koji su posljednjih dana bili izloženi velikim kontroverzama.

Prva od kontroverzi je nastala oko skulpture „Stog sijena” Ivana Kožarića koju je kasnije netko iz protesta i zapalio. Vrijednost te takozvane umjetničke skulpture je policija procjenila na 15 tisuća kuna što je s pravom izazvalo puno skeptičnih komentara na internetu. Kako se postavljanje sijena može nazvati umjetnošću je potpuno razumno pitanje koje razumni građani na mogu nikada razumjeti, ali to nije niti približno jedini problem s ovom „skulpturom”. Drugi razumni problem s njom je da ona nije niti originalna pošto je već bila postavljena u Dubrovniku 1996 godine što otvara pitanje sposobnosti stvaranja novih umjetničkih ili kvaziumjetničkih djela za europsku prijestolnicu kulture. Na kraju nužno nam je naglasiti da mi u potpunosti podržavamo odluku da umjetničko djelo umjetnika Ivana Kožarića bude postavljeno u Rijeci. Ovaj praktički stogodišnji umjetnik danas predstavlja gotovo 80 godina umjetničkog stvaralaštva u Hrvatskoj pa stoga zaslužuje svoje mjesto na Rijeka 2020 samo što je to trebalo biti originalni rad jer Rijeka tako nešto zaslužuje.

Drugu kontroverzu je izazvalo najavljeno postavljanje zvjezde petokrake na sušački neboder. Iz naše perspektive to je odlična ideja koja biva užasno realizirana. Projekt Rijeka 2020 se prezentirao pod imenom „Luka različitosti” pa bi naše ispravno pitanje glasilo zašto se bojimo te različitosti. Kako bi ispravno obilježili 20 stoljeće u Rijeci trebali su biti postavljeni na našim neboderima simboli svih država i režima koji su vladali gradom na Rječini tokom toga razdoblja. Potrebno je bilo na jedan neboder postaviti simbol Austro-Ugarske, na drugi simbol D’Annunzia, na treći Slobodne države Rijeka, na četvrti fašističkog Kraljevstva Italije, na peti komunističke Jugoslavije i na šesti demokratske Hrvatske. Takvo postavljanje bi predstavljalo pravu „Luku različitosti”, pravi grad isprepletenih kultura kako ga voli nazivati rukovodstvo projekta europska prestolnica kulture. S druge strane postavljanje samo zvjezde petokrake izaziva opravdani bijes dijela naših sugrađana jer se njime simbolizira samo jedan režim,a ne luka različitosti u 20 stoljeću.

Sljedeća kontroveza od koje smo ipak na kraju spašeni je ona o postavljanju skulpture Nikole Tesle u Rijeku.  Nikola Tesla je bio neupitno jedan od najvećih svjetskih inovatora i istovremeno građanin Hrvatske u kojoj je rođen i s čijom putovnicom je otputovao u svijet kao što danas mnogi odlaze. S druge strane on nikada nije bio u Rijeci tako da ne postoji baš nikakva logika u „umjetničkom” prijedlogu postavljanja njegove skulpture u gradu koji teče. Kao kod prve kontroverze red je ponovo se upitati gdje je umjetnost u kopiranju ili prenošenju tuđeg umjetničkog rad u Rijeci.

Namjesto svih tih projekta kopiranja bilo bi puno bolje da se u sklopu projektu europske prijestolnice kulture obnovila lansirna rampa. Ona je u stvarnosti povijesni spomenik koji postavlja Rijeku na svjetsku kartu jer je u Rijeci bio proizveden prvi torpedo u svijetu. Zagovornici moderne kulture će reći da je torpedo ubojito oružje kojega bi se mi trebali sramiti, ali realno što oni znaju o tome. Niti se Amerikanci srame mjesta gdje je izumljen colt, niti se Rusi ne srame mjesta gdje je izumljen kalašnjikov, pa onda ni Hrvati nemaju razloga za sramiti se mjesta gdje je izumljeno torpedo. To je bio proizvod pomoću kojeg se Rijeka zauvijek upisala na kartu svijeta.