Recikliranje

Najkraća moguća definicija recikliranja bi bila prevara. Riječ je o još jednoj od bezbroj modernih prevara na kojima se temelji moderni sistem, a u koje svi vjerujemo.

Za početak ćemo ovdje citirati izjavu našeg Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitost koji tvrdi:”U skladu s EU direktivama i principu održivog gospodarstva, cilj je što više otpada odvojiti, oko 60% do 2022., kako bi se vrijedne sirovine iskoristile u daljnjoj proizvodnji ili na pravi način tretirale, te kako bi količina odbačenog otpada bila što manja, a samim tim manji negativan utjecaj na okoliš”.

Tokom posljednjeg desetljeća zahvaljujući zavisno od interpretacije edukacijskim ili propagandnim kampanjama Hrvati su počeli reciklirati pa se danas odvaja 25 posto otpada. Dežurni kritičari svega u Hrvatskoj i ovdje navode da smo praktički posljednji u Europi, ali to baš ne drži vodi pošto smo po reciklaži na 24 u Europskoj uniji + Velika Britanija, znači od 28 članica.

Jedan od u Europi popularnijih načina “reciklaže” smeća predstavljaju i spalionice putem kojih se proizvodi električna energija i griju stanovi. Bogate države Europe su tokom posljednjih desetljeća uložile enormne novce u ove spalionice smeća samo da bi potom priznale negativne nuspojave. Ne mi ovdje ne mislimo na negativne nuspjove po pitanju zdravlja ljudi nego po pitanju klime. Danska koja danas 50 % svog otpada reciklira, a 49 % spaljuje je “iznenada” otkrila da spalionice otpada proizvode stakleničke plinove pa zbog njih nije u stanju smanjiti ispuštanje stakleničkih plinova na razine koje to želi. U skladu s tim Danska ove godine donosi odluku da zatvori 30 % spalionica koje je ranije bila otvorila uz pomoć državnog novca.

Ova priča o stranim prvo otvaranjima, a potom zatvaranjima spalionica otpada je poučna i za Hrvatsku pošto neki naši gradovi žele potrošiti enormni novac na gradnju spalionice. Uzmimo na primjer grad Zagreb kojemu je cilj izgraditi spalionicu otpada vrijednu 350 milijuna eura u doba kada ih razvijene države počinju zatvarati.

Turska danas je kao što svi znamo agresivna sila koja pored ostalog kontrolira dolazak migranata u Europu. Ono što se manje zna da je ona ujedno i naše najveće smetište pa je 2019 godine primila 11.4 milijuna tona smeća iz EU. To je smeće koje mi u Europi računamo kao reciklirano, ali ono to niti približno nije nego je samo poslan van s našeg teritorija.

Posebni problem kada govorimo o reciklaži predstavlja reciklaža plastike. Svake godine se u Europi proizvede 25.8 milijuna od čega je samo 30 % skupljeno za reciklažu, a većina toga se potom izveze u druge države. Govoreći o plastici u Europskoj uniji nužno nam je naglasiti da nema nikakve potražnje za recikliranom plastikom ili kako se to službeno navodi potražnja za recikliranom plastikom iznosi samo 6 % sveukupne potražnje za plastikom.

Kao što smo vidjeli iz ovih konkretnih službenih primjera reciklaža ili barem dobar dio nje predstavlja najobičniju prevaru u kojoj se građani i države prave da recikliraju od čega neki na kraju krajeva i izvlače dobit.