Raznolikost u McKinseyu

  McKinsey je neupitno najpoznatija svjetska savjetnička korporacija. Posljednjih 8 godina ona javno zagovara raznolikost na menadžerskim pozicijama dok raznolikost u McKinseyu ne postoji.

  Protivnici McKinseya će navesti bezbroj sumnjivih i kriminalnih radnji u koje je ova korporacija bila upletena. U 90% slučajeva će biti u pravu, ali postoji jedna sitnica koju ignoriraju. Ta sitnica bi bila pokušaj nalaženja uspješne korporacije koja nije kršila zakone. Takve korporacije je praktički nemoguće naći pošto su one prije svega manje ili u najboljem slučaju srednje velike kompanije.

  Pravilni odnos prema McKinseyu bi bio slušanje onoga što govori i potom razmišljanje da li su njegovi prijedlozi u našem interesu. Malo tko je svjestan toga da McKinsey ima odjel Hrvatska dok neki od nas znaju da je bivši savjetnik ove kompanije spasio Agrokor. Mi baš ne razumijemo kako je on spašen, ali to je već jedna druga priča…

  Tijekom posljednjih 8 godina McKinsey postaje prije svega poznat po agresivnom promoviranju raznolikosti. Od 2015 godine korporacija redovno izlazi s izvještajima koji govore da raznolikost diže profitabilnost korporacija. Njihovim prvi izvještaj imena Why Diversity Matters izlazi 2015., drugi Delivering through diversity 2018., treći Diversity win 2020., a četvrti Diversity matters even more 2023.

  Poanta svih tih izvještaja biva da je za dignuti profitabilnost dovoljno imati raznolikost na prije svega menadžerskim pozicijama. Prošle godine u javnost izlazi studija koja ukazuje da je McKinsey lagao u svim tim svojim studijama koje govore da raznolikost diže profitabilnost. Indirektni dokaz toga da je lagao nam daruje časopis The Economist koji se poziva na tu studiju koja ruši analize McKinsey.

 Bez obzira na to i bez obzira što su praktički sve korporacije počele ukidati politike kadrovske raznolikosti savjetnička korporacija ostaje na svome. Ona ostaje uporno na svome pa po ovom pitanju otvoreno pokazujući srednji prst predsjedniku Trumpu.

  Treba im stvarno čestitati na suludoj hrabrosti pa im stoga čestitamo i tu naše čestitke staju. Generalni direktor/CEO McKinseya Bob Sternfels 12.02.2024. izlazi u javnost s izjavom u kojoj govori da će korporacija prioritizirati meritokraciju raznolikosti. Riječ je po njegovoj riječi o meritokraciju raznolikosti na kojoj se već gotovo 100 godina temelji korporacija.

  Tom izjavom je Sternfels osim pokazivanja prsta Trumpu svima dokazao da živi u kuli od slonovače iz koje ne vidi realnost. To govorimo jer su praktički svi generalni direktori/CEO McKinseya bili bijeli muškarci.

  Kao što smo rekli sadašnji CEO je Bob Sternfels. Prije njega, između 2018. i 2021. je to bio Kanađanin Kevin Sneader, a još ranije je to bio bijeli muškarac Dominik Barton (2009.-2018.). McKinsley će sigurno navesti da je Barton (slika) dokaz raznolikosti u korporaciji pošto je bio rođen u Ugandi dok ćemo mu se mi svi drugi smijati. Prije njega je šef bio sir Ian Edward Lamert Davis (2003.-2009.) što stvarno ne treba objašnjavati.

  Vraćajući se u prošlost došli smo polako do prvog stvarnog stranog, raznolikog direktora McKinseya. Riječ je o Rayatu Gupti koji „vlada” između 1994. i 2003. On je bio prvi i kako ispadne posljednji stvarno strani CEO McKinseya. Danas ga korporacija želi pobrisati iz svoje povjesti pošto se Gupta našao u centru skandala koji ju skoro uništava.

  Strogo pojednostavljeno govoreći Gupta je prodavao tajne poslovne podatke klijenata McKinseya njihovim protivnicima. Nakon izlaska skandala u javnost Rayat Gupta sve opovrgava što na kraju postaje nevažno. Sav novac koji je stekao ga na kraju nije spasio od sjedenja u zatvoru.

  Naša poanta bi bila da je u posljednjih 30 godina McKinsey koji uporno zagovara raznolikost imao 5 CEO od kojih su 4 bili bijeli muškarci i jednog Indijca koji završava u zatvoru. McKinsey stvarno provodi ono što zagovara…