Povijest klimatskih promjena

  Klima naše planete je iz perspektive ljudskih društava sve samo ne stabilna. Povijest klimatskih promjena nam govori da je Zemlja prošla put od zaleđene, preko užarene do danas “normalne” planete. 

  Vremenski posljednje globalno ledeno doba tijekom kojeg je sva naša planeta bila zaleđena se dogodilo 580 milijuna godina prije naše era. Znanstvene pretpostavke nam govore da je do njega došlo jer su se kontinenti tada nalazili na ekvatoru. To posljednje globalno ledeno, zamrznuto doba tijekom kojeg je praktički cijela Zemlja bila pod snjegom navodno završava vulkanskim erupcijama koje ispuštaju stakleničke plinove u atmosferu.

  Nakon ovog stvarno hladnog razdoblja došlo je u pravom smislu te riječi bezbroj vrućih razdoblja. Zbog medijske popularnosti dinosaurusa postoji popularno mišljenje da je njihovo istrebljenje dovelo do radikalne promjene klime. Znanost nam govori da je ovo razmišljanje netočno pošto do rekordnih temperatura dolazi tek desetak milijuna godina kasnije. U osnovi ovo ekstremno toplo razdoblje kada su globalne temperature bile 7 stupnjeva više nego danas završava prije 34 milijuna godina.

  To su bili povjesni klimatski ekstremi naše planete koja posljednjih deset tisuća godina ima stabilnu klimu. Riječ je o globalnoj klimatološkoj stabilnosti temeljenoj na relativni niskim temperaturama, ako gledamo prosjeke zadnjih stotina milijuna godina.

  Kada govorimo o stabilnoj globalnoj klimi mi ne ciljamo na to da se ona nije mijenjala. One se mijenjala, ali riječ je bila o relativno malenim temperaturnim promjenama koje su ljudi itekako osjetili.

  Time želimo reći da se na primjer u gradu Rimu 300 godina prije Krista ledila rijeka Tiber, a snijeg je padao danima. Samo 100 godina kasnije Hanibal s svojom vojskom prelazi Alpe na kojima gotovo nema snjega. Ovaj primjer nam govori kako se u 80 godina iz ljudske perspektive radikalno promjenila. Znanost nam inače govori da do promjene dolazi 250 godina prije Krista kada počinje rimsko toplo razdoblje koje traje do 450 godine.

  U kasnijem prelaznom razdoblju globalna temperatura je počela lagano opadati, a onda dolazi najgora godina za biti živ. Govorimo o 536 godini kada masivne vuklanske erupcije na Islandu pokreću stvarnije zahlađenje. Na to se nadovezuju dodatne erupcije koje dovode do stvaranja malenog ledenog doba kasne antike tijekom kojeg temperature padaju 2 stupnja celzija.

  Kasnoantičko maleno ledeno doba završava oko 900 godine kada započinje srednjevjekovno toplo razdoblje. Riječ je o razdoblju koje pričinjava najveće probleme zagovornicima globalnog zagrijavanja.

  On predstavlja probleme pošto su tada sve civilizacije registrirali temperature veće nego danas. To znamo jer su se prije tisuću godina masline uzgajale u Njemačkoj, a slično vredi i za agrume u sjevernoj Kini. Riječ je o podacima koje moderni znanstvenici i pseudoznanstvenici priznaju kao i onaj da je tada Grenland bio 1 stupanj topliji nego danas.

  To priznaju, ali istovremeno osporavaju da je tada bilo globalno toplije nego danas. Po njima riječ je bila o regionalno višim temperaturama, ali ne i globalno. Na kraju su znanstvenici izašli s zaključkom da prije modernog doba nisu postojala globalna hladna i topla razdoblja nego samo regionalna. Riječ je o zaključku iz 2019. koje govori da globalna topla razdoblja nisu postojala u predindustrijsko doba.

  Time našu priču završavamo s komentarom da je potrebno izmjeniti sadržaj knjiga koje govore o malenom ledenom dobu (1300-1850) i sličnom jer to nije postojalo.

  Ukratko ako vjerujete znanstvenicima da u posljednjih 10 tisuća godina nisu postojala globalna klimatska razdoblja onda živimo u najtoplijem dobu. Ako ne vjerujete u to onda je minimalno tijekom srednjevjekovnog toplog razdoblja bilo toplije nego danas.