Pitanje energije

  Jedno od osnovnih pitanja kompetitivnosti Europske unije je pitanje energije. Bez jeftine energije nema niti efikasne ekonomije i to Draghi priznaje kao problem. Zbog toga se njegov izvještaj, prijedlog transformacije EU temelji prije svega na njoj.

  40 od 328 stranica izvještaja Budućnost Europske kompetitivnosti se direktno bavi energetskim pitanjima. Ako gledamo indirektno pola izvještaja se bavi energijom. Mi ćemo se ovdje baviti dijelom koji direktno govori o energiji i onome što je tamo rečeno diplomatskim riječnikom.

  Svi mediji su već citirajući izvještaj rekli da Europska unija plaća struju 158% više od SAD-a,a plin 345%. Govoreći to oni su zaboravili spomenuti da su cijene električne energije za industriju u EU i Kini do 2019. bile praktički identične,a potom… Za Hrvatsku zanimljiva stvar koju izvještaj navodi je da smo 2024. po cijeni električne energije za industriju 8 u Europi, dok je Njemačka na 14 mjestu !?

  Osim visokih cijena dodatni problem za europsko gospodarstvo predstavlja nestabilnost cijena energije. Zbog stalnih promjena cijena investitori nisu u stanju razraditi svoje projekte pošto ne znaju procjeniti da li će biti profitabilni. Kao dokaz te tvrdnju Draghi navodi industriju željeza gdje energija u finalnoj cijeni sudjeluje s 53% i gnojiva s 80%.

  Po ovom izvještaju glavni razlog za nestabilnost cijena je odbijanje korporacija da potpišu dugoročne ugovore. Navodno ih one odbijaju potpisati jer im onemogućavaju preseljenje proizvodnje u druge države. Govorimo o problemu prije svega europskih korporacija dok druge potpisuju dugoročne ugovori.

  Tu je Draghi uličnim riječnikom lagao. Službena pozicija Europske unije je da njene članice ne smiju potpisivati dugoročne ugovore o nabavi energije. One ih ne bi trebale potpisivati jer Europa ukida korištenje fosilnih goriva. Ta politika sve uključene u proces industrijskog korištenja energije ili njene proizvodnje izluđuje. Europske proizvođače izluđuje jer ne mogu sklopiti dugoročne ugovore koji će im dati stabilnost cijene energije. S druge strane ta politika izluđuje izvoznike nafte i plina koji trebaju ulagati u povećanje proizvodnje bez jamstva da će vratiti uloženo.

  Sljedeća stvar koja utječe na visoke cijene energije predstavlja sustav za trgovanje stakleničkim plinovima. Europski proizvođači električne energije iz plina i ugljena plaćaju najveći porez na svijetu koji prebacuju na ekonomiju. Prije par godina Poljska vlada je vikala da razni ekološki porezi čine 60% cijene električne energije. Ovaj izvještaj joj daje za pravo iako navodi da se cijena tog poreza smanjila 50%.

  Ona se 2024. smanjila, ali je i dalje 5-6 puta veća od ekološkog poreza u Kini. SAD nema niti smisla navoditi pošto on niti nema porez na ispuštanje stakleničkih plinova.

  Posljednji navedeni energetski problem Europske unije je po ovom izvještaju birokratizacija. Članice iznimno sporo davaju dopuštenja za gradnju novih elektrana. Za gradnju vjetroelektrane se u Njemačkoj čekaju čak 2 godine zbog čega investitori bježe od projekata. Ako je takva situacija u Njemačkoj, možete zamisliti kakva je u drugim članicama. Po pitanju izdavanja dopuštenja za solarne elektrane su posebno istaknuti Irska, Španjolska i Grčka gdje procedura traje do 4 i pol godine.

  Kao moguća rješenja ovih energetskih problema se dava nekoliko prijedloga. Prvi najjednostavniji je bolje povezivanje energetskih mreža članica Europske unije što bi trebalo pojeftiniti energiju. Drugi problematičniji je formiranje europskog monopolista za uvoz plina. Konkretno se kao primjer navodi Južna Koreja gdje državna korporacija uvozi sav plin.

  Treći koji može proći je potpisivanje dugoročnih ugovora o nabavi plina i nafta. Tim potpisivanjem bi se iz trgovine izbacili špekulanti (konkretno se navode) koji dižu cijene. Četvrti prijedlog je pojednostavljanje izdavanja dozvola za nove elektrane dok peti govori o obnovi postojećih i gradnji novih nuklearnih elektrana. One bi osigurale stabilnost dostave električne energije u dane bez vjetra i bez sunca. Najneobičniji prijedlog je da se umjetnoj inteligenciji prepusti upravljanje električnim mrežama pošto ih ona može optimalizirati.