Nezahvalnost slavnog azilanta
Ai Weiwei je danas na zapadu jedan od neupitno najpoznatijih kineskih umjetnika iako se o kvaliteti njegove navodne umjetnosti može stvarno dugo raspravljati. Ovaj sin potpredsjednika Kineskog udruženja pisaca svoju prvobitnu edukaciju i slavu dobiva zahvaljujući obiteljskim vezama koje mu omogućavaju da postane jedan od prvih studenata komunističke Kine u SAD-u što će im se kasnije vratiti u glavu.
Njegov povratak u Kinu se poklapa s smrću oca, a potom i drugih obiteljskih prijatelja, zaštitnika iz revolucionarne generacije. To je ujedno označilo i postepeni gubitak političke zaštite za njegovu kvaziumjetnost koju najbolje obilježava izložba imena „Odjebi“ iz 2000 godine. Deset godina kasnije kineskim vlastima dosađuju provokacije Weiwei-ja pa ga uhićuju što je na zapadu, ali i među kineskim umjetnicima došlo kao potpuno iznenađenje. Jednostavno svi su do tada smatrali da je ovaj državni kvaziumjetnik zbog svojih političkih i obiteljskih veza jednostavno nedodirljiv.
Umjetnička izložba Weiwei-ja imena Odjebi iz 2000 godine
Nakon što mu 2015 godine biva vraćena putovnica Ai Weiwei dolazi živjeti u Berlin koji mu za razliku od tadašnje Velike Britanije priznaje azil. Sada malo više od 4 godine kasnije on napušta Njemačku i odlazi živjeti u Veliku Britaniju. Po dolasku u svoju novu, sada već treću domovinu Ai Weiwei je dao intervju za medije u razlozima svog napuštanja Njemačke što je bio povod našeg teksta.
Govoreći za The Guardian on je kritizirajući državu koja mu je bila dala azil, koja ga je primila rekao:“Britanci su barem pristojni. Nijemci nemaju tu pristojnost. Oni vole govoriti da u Njemačkoj ti trebaš govoriti njemački. Oni ne vole strance“ nakon čega je nastavio; „Nijemci imaju vrlo precizno društvo. Oni vole biti ugnjetavani. Vrlo su slični Kini po tome“. Kako The Guardian u svojim tekstovima forsira teoriju da su svi europejci koji ne podržavaju migrante nacisti, sljedeće pitanje je bilo o sličnosti Hitlerove Njemačke i današnje Njemačke. Na to Ai Weiwei odgovara: „Nacizam savršeno postoji u današnjem njemačkom životu“. Na taj način se ovaj „veliki umjetnik“ zahvalio Njemačkoj koja mu je dala azil, a možemo očekivati da će tako jednog dana zahvaliti i Velikoj Britaniji.
Dok ovaj azilant tako opisuje svoje razloge za napuštanje Njemačke on izbjegava navesti i druge razloge. Jedan od njih se nalazi u sudskoj tužbi od koje se na sudu ne može obraniti. Ovo dijete komunističkog funkcionera bez financijskih problema u životu je ujedno i kockar koji se razbacuje novcem. Tokom jednog posjeta njemačkoj kockarnici on je bio ušao u raspravu s tamošnjim djelatnikom koji mu je rekao da bi se trebao kulturnije ponašati. Po riječima Weiwei on je djelatniku rekao „,Ti nisi osoba koja me to može naučiti“, na što je djelatnik navodno rekao „Nemoj zaboraviti da te ja hranim“ na što je Weiwei po vlastitim riječima odgovorio:„To je nacistički stav i rasistički pogled“.
Zbog tih riječi djelatnik kockarnice je dignuo sudsku tužbu koju je sud prihvatio pa je ovaj sin partijskog dužnosnika i kvaziumjetnik dobio rok od 2 tjedna da odgovori na optužbe. Nakon te sudske odluke Ai Weiwei je došao do zaključka da je Njemačka nacističko društvo u kojemu on ne može živjeti.
Nama normalnima koji živimo u Europskoj uniji govoreći o Ai Weiwei-ju puno toga nije jasno. Za početak kako je osoba koja je istovremeno sin partijskog funkcionera, kockar i nevjerni muž postao simbol borbe za ljudska prava u Kini ? Odgovor na drugo pitanje koje svih nas zanima je da li su svi Nijemci koji traže da se njemački govori u Njemačkoj i svi Hrvati koji traže da se hrvatski govori u Hrvatskoj nacisti ? Normalno treće pitanje bi glasilo da li smo mi svi koji znamo da se život azilanata i migranata financira iz poreza koji mi građani plaćamo isto nacisti. To su pitanja koja otvara ovaj slučaj nezahvalnog migranta i kvaziumjetnika.