Mrtvorođenče

  Nezavisna država Hrvatska je istovremeno bila ispunjenje sna o neovisnoj državi koji gotovo odmah postaje noćna mora i mrtvorođenče. Svi koji su znali svjetsku situaciju 1941. nisu očekivao njeno dugovječno preživljavanje.

  U određenom smislu priča o NDH započinje još proglašanjem Vidovdanskog ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Njime je proglašeno centralizirano kraljevstvo za koje će mnogi reći da je bila Velika Srbija. Hrvati time nisu bili zadovoljni što rezultira reakcijom kraljevog režima protiv njih i političkim ubojstvima. Iz tih događa u dvadesetim i početka tridesetih godina dvadesetog stoljeća klija sjeme iz kojega nastaju Ustaše i njihova mržnja protiv Srba.

  Formiranje banovine Hrvatske 1939. dolazi prekasno da bi spasilo situaciju pošto je Europa već gorjela. Nakon invazije Jugoslavije Hitler je ponudio Mačeku koji ima izborni legitimitet da proglasi i formira Nezavisnu državu Hrvatsku što on odbija. Navode se različiti razlozi za to odbijanje, ali najbolje je citirati njegovu izjavu „Dok se veliki tuču malenima je mjesto ispod stola”.

  Tim odbijanjem on šalje HSS u povijest, a Ustaše i njihove rasističke zakone na vlast. Sljedeće 4 godine su u pravom smislu te riječi paklene i rezultiraju s oko 1 050 000 poginulih na području tadašnje Jugoslavije. Popis poginulih s imenom i datumom rođenja je u stvarnosti puno manji pa iznosi 595 323 osobe. Popis identificiranih žrtava u Hrvatskoj možete vidjeti na sljedećoj poveznici. Svi podaci koje navodimo su preuzeti s Muzeja genocida u Beogradu čime se neupitno dokazuju srpske laži o 500 000 ili milijun ubijenih u Jasenovcu.

  Po Jugoslavenskim podacima na području Republike Hrvatske je pobijeno 71 016 srpskih, 41 014 hrvatskih i 11 294 židovskih civila s punim imenom i prezimenom. Te brojeve se treba povećati za 50% kako bi došli do punog broja žrtava. Općenito se smatra da je na području NDH od strane prije svega Ustaša ubijeno 217000 srpskih civila, oko 27000 Židova i 20000 Roma. Sigurno će netko sada postaviti pitanje koliko je hrvatskih civila bilo ubijeno u ratu ? Odgovor bi bio oko 70 000, a tko je odgovoran za njihovu smrt je malo problematičnije.

  Kako god da gledamo Nezavisna država Hrvatska je pobila negdje 300 000 vlastitih građana. Riječ je o 5% stanovnika, a Hladna istina osuđuje sve države koje ubijaju vlastite stanovnike.

  Kada na kraju i najzagriženijim dužnosnicima NDH postaje jasno da će Hitler izgubiti rat dolazi do pokušaja puča. Riječ je o neuspješnom puču kojeg neki danas hvale što jednostavno nema smisla. Kao dokaz toga ćemo uzeti Slovačku koja 29.08.1944. započinje veliku oružanu pobunu protiv Hitlera. Njemačkoj je trebalo 2 mjeseca za ugušiti pobunu u kojoj sudjeluje 55 tisuća vojnika i civila. NDH nije imala ništa sličnog tome…

  Dok razdoblje 1941. – 1944. u NDH predstavlja tragediju Srba, Židova i Roma, ono 1945. postaje tragedija Hrvata. Nakon što prije svega Crvena armija 20.08.1944. oslobađa Beograd Tito proglašava amnestiju za sve one koji pristupe u Jugoslavensku armiju. Kako je Tito kontrolirao istočni dio Jugoslavije amnestija je u stvarnosti vredila za Srbe, Hrvate iz Dalmacije (od 26.10.1944.), Makedonce, Crnogorce i Albance s Kosova.

  To je značilo da će Jugoslavenska vojska koja bude oslobađala zapadni dio Jugoslavije imati pretežito srpski sastav. Nije teško zamisliti što se potom događalo, a mi ćemo ovdje samo navesti da je NDH bila posljednja fašistička država ili kvazidržava u Europi koja drži svoj glavni grad. Time želimo reći da je Zagreb bio oslobođen tek 08.05.1945., znači nakon smrti Hitlera i pada Berlina.

  Dok je Njemačka potpisala svoju bezuvjetnu kapitulaciju tog istog 08.05., NDH ju potpisuje 14.05.1945. čime počinje Bleiburška tragedija. Daleko iz tih događaja gotovo zaboravljeno je ostalo ustaško uporište Odžak u današnjoj Bosni i Hercegovini.

  Tamošnje ustaške snage nisu priznale niti kapitulaciju nacističke Njemačke niti kapitulaciju NDH. Mnogi će pozdraviti njihovo herojstvo, ali time su izgubili sva vojna prava u slučaju zarobljavanja. Na kraju je njihov otpor slomljen 25.05.1945. čime završava Drugi svjetski rat na području tadašnje Jugoslavije.

  Posljednjih 35 godina se na području Hrvatske pokušava rehabilitirati NDH,a na području Srbije četnici. Riječ je o rehabilitacija koja nije uspjela i ne može uspjeti jer su se ustaše i četnici borili protiv Titovih partizana. Da su se borili protiv Crvene armije rehabilitacija bi bila provedena kao u slučaju Bandere, ali…