Majorijan

  U određenom smislu ono što se danas naziva Zapadnim rimskim carstvo je završilo smrću cara Majorijana 07.08.461 godine. U pravom smislu te riječi on je bio posljednji samostalni car koji vlada iz Italije, pošto grad Rim nije nikada posjetio.

  V stoljeće u zapadnoj Europi predstavlja razdoblja barbarskih pohoda i pohlepe tadašnje elite koja želi zaštiti svoju imovinu. Danas kada europski izvori govore o tom razdoblju oni vole spominjati Flavija Aekcija kao osobu koja je na par desetljeća produžila život zapadnim prefekturama.

  Kada u tekstovima spominjemo Zapadno rimsko carstvo i Istočno rimsko carstvo, mi ovdje spominjemo te pojmove samo zbog našeg edukacijskog sustava. U stvarnosti Rimsko carstvo je i u 5 stoljeću bilo jedinstveno samo što je imalo jednog cara koji upravlja Zapadnim prefekturama i drugog koji upravlja Istočnim prefekturama. Ustavno je bilo određeno da nitko ne može nasljediti preminulog cara na primjer Zapadnih prefektura bez blagoslova živog cara Istočnih prefektura. To je ujedno bio ustavni problem u kojem se našao car Majorijan.

  Kako se Majorijan bio proslavio kao mladi vojni časnik on se 450 godina našao na popisu kandidata za nasljednika cara Valentinijana III koji nije imao sinove. Tu političku borbu je 455 godine izgubio pa novi car postaje Petronije Maksim. Njegova smrt te iste godine dovodi na tron cara Avita. Nužno nam ovdje biva naglasiti da su oba navedena cara po rimskom ustavu bili uzurpatori pa su stoga imali više nego upitno pravo vladanja.

  Car Avit dolazi na vlast 455 godine uz pomoć rimskih plemića iz Galije i Vizigota. Kako se to plemićima, bogatašima u Italiji nije svidjelo oni organiziraju vojnu pobunu. Na čelu te pobune se nalaze generali Majorijan i Ricimer koji prilično jednostavno u Italiji ostvaruju pobjedu nad Avitom koji abdicira 17.10.456.

  Nakon te abdikacije Majorijan je bio de facto car „Zapadnog rimskog carstva” iako se nije samoproglasio na tu poziciju. Praktički više od godine dana on traži priznanje carske krune iz Carigrad i tek nakon što ono stigne Majorian se kruni za cara.

  U trenutku kada Majorian preuzima vlast na području „Zapadnog rimskog carstva” ono se sastoji jedino od Italije. Dalmacijom tada upravlja samostalni general, a isto vrijedi za sjevernu i središnju Galiju. Svim ostalim pokrajinama vladaju razna barbarska plemena na čelu s Vizigotima i Vandalima.

  Tijekom prve godine vladavine Majorian ukida razna oslobađanja plaćanja poreza i mobilizira vojsku za oslobađanje okupiranih teritorija. Istovremeno se uspio dogovoriti s generalom Marcelinusom koji upravlja Dalmacijom da ga podrži i sudjeluje u oslobađanju Sicilije.

  Nakon tih temeljitih priprema Majorijan 458 godine napada i potpuno poražuje Vizigote. Nakon tog poraza oni su vratili pod kontrolu Rima južnu Galiju i 3/4 Pirinejskog poluotoka. Posljednju četvrtinu poluotoka oni nisu mogli vratiti jer ju nisu kontrolirali. Riječ je bila o sjeverozapadnom kutu Pirineja koji su osvojili Svevi Tijekom cijele 459 godine rimski generali će ratovati protiv Sveva u ratu koji je za priču o Majorijanu nevažan.

  Završni strateški cilj Majorijana su uvijek bili Vandali ili preciznije Sjeverna Afrika. Riječ je o području koje je bila žitnica Rima do osvajanja Vandala pa ono biva od iznimne važnosti. Sve u svemu nakon što je u manje od 3 godine povratio kontrolu nad srcem Zapadnih prefektura odlučio se 460 godine obračunati s Vandalima.

  Za prelazak u Sjevernu Afriku su mu bili potrebni ratni brodovi pa ih je stoga počeo graditi na području današnje Španjolske. Gradnju ratne flote nije bilo moguće sakriti pa te još neizgrađene brodove Vandali 460 godine spaljuju.

  Nakon toga neuspjeha car Majorijan je potpisao mir ili ako ništa drugo primirje s Vandalima. Poslije tog sklopljenog mira on se vraća u južnu Galiju gdje prezimljuje nakon čega počinje polako, lijeno putovati u Rim.

  Dok je on tako u 3 godine praktički obnovio „Zapadno rimsko carstvo” bogataši su u Italiji počeli bjesniti. Car Majorian se praktički nikada ne nalazi u Italiji, traži da plaćamo poreze, zabranjuje da kćerke šaljemo u samostane i insistira da se one udaju… Istovremeno car je razbjesnio i crkvu svojom zabranom da udovice mlađe od 40 godina uđu u samostan i crkvi daruju svoje nasljedstvo.

  To sve zajedno dovodi do zavjere čiji izvršitelj postaje general Ricimer koji 03.08.461 uhićuje cara,a četri dana kasnije ga pogubljuje. Tu izdaju rimske elite najsposobnijeg cara kojeg je Rim imao u 5 stoljeću osuđuje sva rimska područja. Galija, Hispanija i Dalmacija su odbile priznati novog cara, a isto je odbio učiniti i rimski car u Carigradu.

  Najbolji epitaf caru Majorijanu je napisala enciklopedija Brittanica koja govori: „Jedini car Rima u V stoljeću za kojeg se može reći da je imao potencijal biti Veliki”. Mi se inače ne slažemo s tom izjavom pošto je postojao još jedan veliki car, ali o tom potom.