Lobiranje

  Većina građana Hrvatske, Europe i svijeta će se složiti s izjavom da između lobiranja i političke korupcije nema razlike. S druge strane oni koji upravljaju državama i kompanijama se s tim ne slažu zbog čega je lobiranje sada legalno.

  Danas je u našem neoliberalnom društvu stvorena pozitivna slika o lobiranju. Ta slika koja nam se prikazuje govori da je lobiranje bilo uvijek dopušteno i zakonito. Tom umjetno stvorenom slikom se želilo lobiranje potpuno odvojiti od političke korupcije.

  Ta umjetno stvorena slika u stvarnosti predstavlja laž. U SAD je lobiranje do prije 70 godina bilo pa praktički zabranjeno pošto se smatralo nemoralnom ili kriminalnom aktivnošću. Američka savezna država Georgia je tako čak u svom ustavu imala ugrađenu odredbu o protuzakonitosti lobiranja čime je sve rečeno.

  To je ujedno bilo vrijeme kada je Američki vrhovni sud redovno sudio protiv lobiranja. Nema nikakve veze da li ovdje govorimo o dopuštanju lobiranja ili ugovornim obvezama po pitanju lobiranja. On ih jednostavno nije priznavao, a praktički identičnu situaciju smo imali i u Europi.

  Tada su došle pedesete godina dvadesetog stoljeća kada su vlade počele otvarati svoja vrata lobiranju. U Njemačkoj do promjene dolazi 17 kolovoza 1956 godine kada njen Vrhovni sud svojom presudom dopušta lobiranje.

  Ovo što se dogodilo u Njemačkoj se na kraju dogodilo i u većini drugih zapadnih država. To se dogodilo na ovaj način jer niti jedan političar ne može promovirati zakon o dopuštanju lobiranja ako želi biti ponovno izabran. Zbog toga je prljav posao kao i u puno drugih stvari bio prepušten sudovima.

  Logički kraj tih sudskih interpretacija koje su dopustile lobiranje predstavlja presuda Vrhovnog suda SAD-a iz 1999 godine. Tada je sud presudio da državni službenici, znači i Kongresmeni imaju pravo dobivati „poklone”. Po jednoglasnoj sudskoj presudi „mi bi imali apsurdnu situaciju ako oni ne bi imali pravo dobivati poklone”.

  Tako smo došli u današnju situaciju da lobisti ili preciznije kompanije pišu europske i američke zakone u vlastitom, a ne našem interesu. U Europi se to najčešće događa po pitanju zakona o financijskoj industriji dok u Americi ipak imamo malo različitu situaciju.

  Konkretan primjer negativno utjecaja tih lobista na životni standard nam dolazi iz Velike Britanije. Taj primjer je ujedno bio naša inspiracija za ovaj komentar, tekst.

  U srpnju 2022 godine politički mrtva vlada Velike Britanije je donijela zakon o štrajkolomcima. Po tom novom zakonu korporacija suočena s štrajkom zaposlenika će imati pravo zaposliti nove radnike, štrajkolomce. Tom zakonu je dodana i druga odredba kojom se povećavaju kazne za sindikate koji pokreću „nezakoniti” štrajk na milijun funti !?

  Ovo pravo na štrajk koje su radnici zapadnih kapitalističkih država stekli tek prije 50-60 godina se pod utjecajima korporativnog lobiranja ukida. Velika Britanija je jedan primjer za to,a na primjer Illinois drugi.

  Zapošljavanje štrajkolomaca i tim putem ukidanja prava na štrajk je protivno internacionalnim obvezama, sporazumima, ali nećete ćuti da se države na njih pozivaju. Riječ je o međunarodnim sporazumima za dobrobit običnih radnika, a tko njih šljivi dok ako tko takne sporazum u koristi korporacija…

  To je naša stvarnost, to je neoliberalni nedemokratski svijet u kojem mi živimo. Kažemo nedemokratski iz opravdanih razloga

5 4 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina