Kralj Petar

  Na današnji dan prije 120 godina je kralj Petar okrunjen za kralja Srbije,a potom i Jugoslavije. Ujedno se 2024. navršava 180 godina od njegovog rođenja kao i 110 godina od puča u kojem je oboren što dovodi do Prvog svjetskog rata. 

  Petar koji se rodio 11.07.1844. je bio treći sin srpskog kneza Aleksandra Karađorđevića, ali zbog tadašnje visoke smrtnosti djece 1847. postaje prestolonasljednik. On na kraju ne nasljeđuje oca pošto ga srpski parlament smjenjuje 23.12.1858. postavljajući ponovno na vlast dinastiju Obrenović.

  To rezultira time da Petar i njegov otac Aleksandar završavaju u izbjeglištvu. Dok je bivši knez Aleksandar Karaođorđević završio u Austro-Ugarskoj njegov sin izabire Francusku gdje kao bivši princ završava vojnu akademiju.

  U Francusko-pruskom ratu 1870-71. princ Petar bez zemlje sudjeluju kao niži francuski oficir, a potom 1875. po izbijanju bosanske bune protiv Turaka odlazi u nju. Po završetku bosanske avanture 1878. Petar koji ima 34 godine je počeo tražiti ženu. Kako praktički nikome nije zanimljiv siromašni srpski princ on se na kraju ženi za kćer crnogorskog kneza Nikole. U braku koji traje samo 7 godina (1883.-1890.) rođene su tri kćerke i dva sina (Đorđe i Aleksandar).

  Petrova nada je bila da će ga crnogorski vladar instalirati za kralj Srbije pa on do 1894. živi u Crnoj Gori. Nakon toga seli u Švicarsku,a na kraju u Rusiji gdje mu sinovi pohađaju školu. Ruska politika kraja XIX stoljeća se temeljila na podršci princu Petru u nadi da će u Srbiji dođi do puča koji bi njega doveo na vlast. U skladu s tom politikom među ostalim kum petrove djece je bio ruski car.

  Na kraju se ta politika Rusije isplatila pošto srpski zavjerenici predvođeni Apisom 1903. ubijaju srpskog kralja Aleksandra Obrenovića i novim kraljem proglašavaju Petra Karađorđevića. To ujedno znači da se nakon izbjeglištva dugog 45 godina Petar vratio u Srbiju i to ne više kao princ ili prestolonasljednik nego kao kralj.

  Njegov prvi politički problem postaju zahtjevi, ultimatumi Velike Britanije i Austro-Ugarske da kazni kraljeve ubojice. Vojni stožer Austro-Ugarske je 1903. tražio čak invaziju Srbije, ali Franjo Josip se tome usprotivio. Rezultat svega nakon par mjeseci postaje smanjivanje političkih tenzija i krunidba koja se bez stranih predstavnika održava 21.09.1904.

  To ujedno predstavlja i prvi dio njegove vladavine koji se istovremeno temeljio na strahu i zahvalnosti prema zavjerenicima. Njegov drugi dio postaje pokušaj političke liberalizacije Srbije što u određenom smislu stvar političku šizofrenu situaciju koja postaje očita 1914.

  Prije te godine još imamo Bosansku aneksionu krizu 1908/09 tijekom koje se Srbija bez podrške Rusije povlači i potom Balkanske ratove. Glavni okidač za izbijanje Prvog balkanskog rata postaje Talijansko-Turski rat 1911. tijekom kojeg Italija relativno lako pobjeđuje. To postaje signal Bugarskoj, Crnoj Gori, Grčkoj i Srbiji da 08.10.1912. objave rat Turskoj.

  Rat relativno brzo, ali na nezadovoljavajući način završava 30.05.1913. Srbija je htjela izlazak na more, ali ga nije dobila jer su velesile nametnule formiranje Albanije. Bugarska je sanjala osvajanje Istanbula i Soluna, ali nije dobila niti prvi niti drugi grad. Istanbul nije dobila jer ga je Turska obranila,a Solun jer je Grčka bila brža.

  To već 29.06.1913. dovodi do Drugog Balkanskog rata tijekom kojeg Bugarska bez obzira na upozorenja svih susjeda i Rusije objavljuje rat Srbiji i Grčkoj. Bugarskoj potom rat objavljuju Turska i Rumunjska što u 40 dana dovodi do njenog kolapsa.

  Po završetku ovih ratova Srbija je gotovo udvostručila svoj teritorij i tako riješila svoje „južno” pitanje. Prelaskom iz 1913. u 1914. Apis koji je 11 godina ranije izvršio ubojstvo srpskog kralja Aleksandra Obrenovića odlučuje udariti na Austro-Ugarsku.

 Taj udarac predstavlja ubojstvo austro-ugarskog prestolonasljednika Franje Ferdinanda koji zagovara transformaciju Austro-Ugarske. Njegova vizija je bila formiranju Austro-Ugarsko-Slavenske monarhije što bi ojačalo lojalnost stanovnika i pokvarilo srpske planove o aneksiji Bosne i Hrvatske.

U skladu s tim Apis koji je šef vojnoobavještajne službe Srbije priprema atentat u Sarajevu što uskoro u srpskoj vladi postaje javna tajna. Zbog toga srpska vlada prije samog ubojstva obavještava Austro-Ugarsku, Rusiju, Francusku da je otkrila neodređenu zavjeru za ubojstvo Austro-Ugarskog prestolonasljednika.

Ta šizofrena situacija u kojoj jedan državni organ upozorava na ubojstvo, a drugi ga organizira se morala nekako rješiti. Rješenje na kraju postaje pobjeda Apisove frakcije i smjenom srpskog kralja Petra koji je 24.06.1914. proglašen nesposobnim za vladanje. Zbog toga u njegovo ime kao regent vlast preuzima Aleksandar Karađorđević koji daje zeleno svjetlo za ubojstvo Franje Ferdinanda. Riječ je o ubojstvo do kojeg dolazi samo 4 dana nakon smjene kralja Petra čime počinje Treći balkanski rat, Prvi svjetski rat.

  Preostalih 7 godina života kralj Petar živi u mirovini, pa stoga 01.12.1918. regent Aleksandar proglašava Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, Jugoslaviju. Kralj Petar I Karađorđević umire 16.08.1921., pa njegov sin Aleksandar lako prelazi s pozicije regenta na onu kralja.