Klimatska psihička depresija

  Klimatska psihička depresija je nova psihološka bolest koju su stvorili zapadni mediji pričom o uništenju klime naše planete. Ova bolest prije svega pogađa mlade koje je medijskim bombardiranjem lakše uvjeriti u svaku režimsku ideologiju.

  Od početka 21 stoljeća neprekidno smo bombardirani vijestima o zagrijavanju Zemlje i nužnošću zaustavljanja ovog procesa. Realnost utjecaja čovjeka na ovo zagrijavanje nije upitna. Ono što je upitno bi bio koliki dio ovog zagrijavanja predstavlja odgovornost čovjeka, a koliko prirodni proces. Climategate nam je tako dokazao da znanstvenici namještavaju podatke u cilju jačanja histerije vezane s globalnim zagrijavanjem.

  Prije nego što se vratimo na kliničku depresiju red je sjetiti se jednog osnovnog podatka. Taj podatak nam govori da je Europa 1020 godine bila toplije od Europe 2020 godine. Kako one upoznate s stvarnom situacijom nije moguće uvjeriti propagandom u suprotnu stvar mediji su promjenili priču. Sada oni više ne govore da je globalna temperatura najviša u povijesti nego da se planeta najbrže zagrijava !?

  Problem globalnog zatopljenja i s njim vezane psihičke depresije se počinje javljati u studijama još 2009 godine. Tada udruženja psihologa počinju pozivati na pripremanje liječenja pacijenata koji pate od klimatske psihičke depresije. Prva nama znana studija o kontaktu psihologa s ovim pacijentima je bila napisana 2016 godine.

  U njoj se pored ostalog navodi izjava predsjednika Obame koji je govorio: „Klimatske promjene se događaju sada. Mi osuđujemo našu djecu da žive na planetu koji ne možemo popraviti”. Efekat tih i sličnih riječi koje se neprekidno ponavljaju na psihološko stanje mladih nije teško zamisliti.

  Na tu početnu umjetno stvorenu psihozu se dodala Greta Thunberg histerija. Njene riječi „Kako se mogu osjećati sigurno kada živimo u najvećoj krizi ljudske povijesti” bivaju bezbroj puta ponavljane. Rezultat ponavljanja opet i opet ove izjave putem svih medija nam nije teško zamisliti.

  Onima koji to ipak ne mogu zamisliti ćemo citirati studiju koja je puštena u javnost u rujnu 2021 godine. Preko 50 % mladih je u ovoj studiji izjavilo da se osjećaju uplašeno, bespomoćno, zabrinuto, ljuto… Svekupno 77 % ispitanika starih između 16 i 25 godina je izjavilo da ih budućnost plaši zbog klimatskih promjena.

  Da ne bi bilo nesporazuma tu studiju su inače proveli psiholozi,a ne klimatolozi. Utjecaj tog razmišljanja, te umjetno stvorene psihoze na ljude na kraju krajeva nije teško zamisliti.

  Mlade osobe koje vjeruju da se zbog klimatskih promjena približava kraj svijeta odbijaju imati djecu. Na tu činjenicu nam najbolje ukazuje puno važnija studija koja se bavi rođenjima i gospodarstvom.

  Ta studija nam direktno govori: „pokret” koji poziva da se nema djece zbog klimatskih promjena se nalazi u daljnjem jačanju. Kako njegova snaga neprekidno raste on brže utječe na pad fertiliteta od bilo kojeg sličnog trenda u povijesti”. Jedno od citiranih stajališta glasi: „imati dijete je 7 puta gore od svega što možemo osobno učiniti u smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova”. Time je sve rečeno.

  Ukratko propaganda, umjetno stvorena histerija o zagrijavanju planete je rezultirala depresivnim razmišljanjima zapadnih mladih o budućnosti. Rezultat je da onda ti isti mladi razmišljaju kako je jedini osobno mogući način za borbu protiv stakleničkih plinova ne imati djecu.

  Druga skupina tih mladih za ne imati djecu navode druge razloge. Njihovo razmišljanje ide u stilu: „zbog klimatskih promjena ja ću imati užasan život. Bilo bi sebično da slični ili još gori život darujem svojoj djeci zbog vlastitog egoizma. Bolje je ne imati djecu”.

  U realnosti obje ove grupe mladih kao i svi drugi koji tako razmišljaju pate o klimatske psihičke depresije. To ne govorimo mi nego svjetska udruženja psihologa !?