Katargate
Ova afera započeta 2022 nije okončana, niti će biti pravno okončana do 2030. Bez obzira na to cilj je da svi što brže zaborave na Katargate jer on ukazuje na visinu korupcije u zapadnim demokracijama.
Katargate afera nije niti prva niti posljednja koja je nakratko potresla europsku idilu. Govorimo o idili po kojoj Europska unija predstavlja svijetli primjer svima u borbi protiv političke i druge korupcije. Dovoljno nam je na primjer sjetiti se Azerbejdžanske afere iz 2013 koja biva sudski okončana tek 2022 godine.
Riječ je inače o aferi koja izbija u javnost jedino jer se Azerbejdžansko kupovanje europskih političara sukobilo s Sorošovom kupovinom. Soroš je po očekivanju ostvario pobjedu pa su političari koje je kupio Alijev proglašeni kriminalcima.
Nešto slično se dogodilo i Katargate aferom. Katar ima blago govoreći problematične odnose s Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim arapskim emiratima. Oni su se formalno gledajući pomirili, ali…
U osnovi Katargate afera je otkrila da su Katar, Maroko i Mauritanija kupovali političare, utjecaj u Europskom parlamentu. Dokumenti otkriveni od strane policije ukazuju na akcije koje su provodili kupljeni europski političari u korist onih koji ih plaćaju.
Konkretno u otkrivenoj knjižica plaćanja se navode dvije osnove kategorije. Prvu kategoriju predstavljaju plaćanja kako bi političari pozitivno govorili i glasovali o Kataru, Maroku i Mauritaniji. Drugu kategoriju predstavljaju plaćanja kako bi kupljeni političari napadali one koji kritiziraju Katar.
Osim toga kupljeni političari su trebali i napadati neprijatelje Maroka. To su prije svega Alžir i oni koji ne priznaju ilegalnu okupaciju Zapadne Sahare. Ukratko to bi bilo ono što je policija pustila u javnost, a s koliko stvari to oni nisu učinili ćemo kasnije.
U određenom smislu iako govorimo o Katargate aferi Maroko se našao u puno većim problemima nego Katar. On se našao u puno većim problemima pošto biva otkriveno da je on osim kupovanja političara poduzimao druge nelegalne radnje. Glavna od njih biva korištenje vlastite obavještajne službe u ovim poslovima.
Pored ostalog Maroko je bio hakirao telefon francuskog predsjednika Macrona pa nema smisla govoriti o drugim stvarima. Bez obzira na to i puno drugih stvari ništa se lošega neća dogoditi niti Maroku, niti Kataru, niti Mauritaniji, a niti Saudijskoj Arabiji koja nije uključena u ovu aferu, ali je u bezbroj drugih.
Uzmimo primjer Maroka i Francuske. Kao što smo rekli Maroko je hakirao telefon Macrona, korumpirao političare i za to na kraju biva nagrađen. Tu nagradu predstavlja odluka Francuske o ukidanju viza ograničenja za državljane Maroka koja je donesena 17 prosinca 2022 godine.
Znači Maroko nije bio kažnjen zbog svojih ilegalnih radnji nego nagrađen. Isto vredi i za Katar koji je poručio istražiteljima neka paze što rade ili će obustaviti dostavu plina Europskoj uniji. Istražitelji i Europska unija jako dobro paze što rade pa se znači u stvarnosti ništa nije dogodilo.
Dok se tako različite lobističko-koruptivne grupe bore u kupovini europskih političari koji će promovirati njihove ciljeve oni po drugom pitanju rade zajedno. Nema veze da li govorimo o Saudijskoj Arabiji, Kataru, Maroku, Otvorenom društvu ili nekom petom priča je uvijek ista. Oni lobiraju, oni korumpiraju europske političare i pravnike kako bi se vodila politika masovnog useljavanja migranata i davanje svih mogućih i nemogućih prava tim migrantima.
Roberta Metsola, predsjednica Europskog parlamenta i ujedno potvrđeni Sorošev agent voli govoriti: „mi moramo humano postupati prema neizbježnim dolascima migranata”. S druge strane Dimitris Avramopoulos, potvrđeni agent Katara i bivši europski komesar za migracije voli govoriti da se migracije ne mogu zaustaviti. Stoga pitanje ne biva kako ih zaustaviti nego kako s njima bolje upravljati.
Ukratko oni se svađaju oko osobnih ciljeva, ali nikako ne oko glavne strategije preplavljivanja Europe migrantima.