Istanbulska i Španjolska
GREVIO ili drugim riječima komisija za istragu provođenja Istanbulske konvencije je krajem prošle godine izašla s svojim izvještajem o stanju u Španjolskoj. Kako smo se ranije bavili GREVIO izvještajem o Italiji i Turskoj danas se bavimo uzornim učenikom, Španjolskom.
Izvještaj o Španjolskoj mi ovde može najbrže opisati riječima “nikada nije dovoljno”. Drugim riječima koliko god da država učini za ispunjavanje ciljeva Istanbulske konvencije to nikada neće biti dovoljno jer će ponovno i ponovno biti postavljeni novi uvjeti. U određenom slučaju odnos ove komisije prema državama nam liči na neke ne baš pretjerano pozitivne povjesne osobe koje bi postavile jedan uvjet pa kada bi on bio ispunjen drugi i tako dalje.
Mnogi će se upitati da li su naši negativni komentari strogo ideološki, na što ćemo mi uz pomoć dokaza odgovoriti negativno. Po GREVIO podacima tijekom 2017 godine Španjolska je potrošila 340 milijuna eura na kampanje protiv nasilja nad ženama, za istraživanje nasilja nad ženama i slično. Sljedeće godine iz državnog proračuna je u istom smjeru potrošeno 200 milijuna eura. Mi to govorimo o sredstvima iz središnjeg proračuna na što potom dolaze proračuni lokalnih jedinica koje su isto uplatile milijune u ovu istu svrhu.
Nakon tih finacijskih podataka o tome koliko Španjolska ulaže u promociju prava žena čovjek bi rekao da će GREVIO biti zadovoljan, ali došlo se samo do postavljanja novih zahtjeva. Prvi od zahtjeva je da se taj novac troši preko organizacija koje imaju znanje i stručnost po pitanju borbe protiv nasilja nad ženama. Drugi je da se stvore sistemi financiranja koji će omogućiti specijalističkim ženskim nevladinim organizacijama da pomažu žene žrtve nasilja i na kraju naravno da se priznaje ekspertiza nevladinih organizacija koje se bore za ženska prava.
Govoreći o pravu na azil GREVIO pozdravlja mjere koje Španjolska provodi, a posebno činjenicu da između 75 i 85 % migranata koji se pozivaju na specijalne okolnosti među koje spada nasilje nad ženama dobiju azil. GREVIO to pozdravlja kao i dodatnu činjenicu da se sve veći broj migranata poziva na ovaj razlog za azil, ali istovremeno upozorava na bračne parove koji su dobili azil. Pri tome oni navode kako je kod migranata prisutan veći postotak žena u bračnoj vezi s „svojim mučiteljem” pa se stoga njima treba omogućiti da samostalno dobivaju azil, ako napuste „mučitelja”.
Potom nam GREVIO osuđuje Španjolsku zbog ubrzane procedure po pitanju postupaka s migrantima koji prelaze granicu u Ceuti i Melilli. Riječ je o obradi migranata u 4 dana koja je po mišljenju ove komisije prekratka da bi traumatizirane žene ispravno podnijele zahtjev za azilom. Dalje se u izvještaju osuđuje Maroko koji ne dopušta migrantima da dođu do teritorija Španjolske kako bi podnijeli zahtjev za azilom nego ih blokira u mjestu Beni-Enzar.
Kao što smo vidjeli u ovom kratkom prikazu GREVIO izvještaja o Španjolskoj tamošnja vlada troši stotine milijuna eura na pomoć ugroženim ženama, dava azil praktički svima koji ga traže na osnovi obiteljskog nasilja, ali to i dalje nije dovoljno.
Za kraj ćemo samo dodati da su svi članovi GREVIO komisije koja je posjetila Španjolsku bile žene jer samo one mogu razumjeti ženske traume. Kao i u slučaju Turske jedini muškarac je bio „neovisni stručnjak”.
Grevio izvještaj o Španjolskoj možete pročitati na ovoj poveznici.