G5 Sahel i EU
Područje Sahela čine Mauritanija, Mali, Niger, Čad i Burkina Faso koji sebe zajedničku nazivaju G5 Sahel. Riječ je o 5 država koje pate od političke nestabilnosti, iznimno poroznih granica, populacijske eksplozije i propadanja plodnog tlo zbog lošeg odnosa prema poljoprivredi.
Ako čak i ignoriramo humanitarne probleme od kojih pate stanovnici ovih država, mi u Europi ne možemo ignorirati da praktički svi ilegalni migranti iz subSaharske Afrike preko njih putuju u Europu. Ti svi faktori koje smo naveli ujedno znače da stanje u ovim državama predstavlja sigurnosnu prijetnju njihovim susjedima i samoj Europskoj uniji.
Prvobitni plan za Sahel Europska unija je bila stvorila 2011 godine, ali u njega nije bio uračunat kolaps Libije. Nužno nam je ovdje inače naglasiti kako ovaj izvještaj Europskog parlamenta star manje od godine dana koji citiramo ne navodi da je do kolapsa Libije došlo nakon britansko-francuske, možemo reći europske invazije pošto je to politički nezgodno za spomenuti.
Nakon toga nam ovaj izvještaj navodi kako u regiji 12 milijuna ljudi živi u strahu od gladi. Kao jedan od razlozi za to se navode klimatske promjene i politička nestabilnost dok se ignorira da je stvarni razlog za većinu problema demografska eksplozija. Niger je 1950 godine imao samo 2.5 milijuna stanovnika što je 2000 godine postalo 11 milijuna, a potom 2018 to je već bilo 22 milijuna što je potpuno neodrživo.
Europska unija je Sahelskim državama u razdoblju 2014-2020 poklonila za različite projekte 5 milijardi eura što će se nastaviti i u sljedećem vremenskom razdoblju. Jedina razlika između prethodnog i budućeg razdoblja nam je promjena imena tako da će se u razdoblju 2021-2017 projekt ovog financiranja zvati Neighbourhood Development and Cooperation Instrument.
Sastavni dio ove pomoći predstavljaju vojni instruktori čiji zadatak predstavlja obuka tamošnjih vojnih snaga. Do lipnja 2019 godine tako je vojnu edukaciju koju u Sahel dava 665 europskih vojnih snaga prošlo 2/3 svih pripadnika vojske Republike Mali koja će potom 2020 godine izvršiti vojni puč. Ta vojna edukacija koju poklanja Europska unija prolazi bez poklanjanja vojne opreme tako da je ona izložena opravdanim kritikama.
Općenito govoreći po riječima ovog izvještaja Europskog parlamenta odnos Europske unije prema Sahelu predstavlja misteriju. Tu misteriju najbolje dokazuje postojanje čak 16 različitih strategija za Sahel koje provode različite države i organizacije. Dovoljno nam je ovdje tako spomenuti da Španjolska ima vlastitu strategiju, a identičnu situaciju imamo s Danskom i Francuskom. Ova posljednja tamo ima i vlastite vojne snage koje se bore protiv islamističkih gerilskih grupacija. Te vojne snage su inače potpuno odvojene od europskih vojnih instruktora što ukazuje na potpunu europsku neorganiziranost.
To je vjerojatno i razlog zašto onih 5 milijardi koje je Europska unija poklonila i dodatnih 3 milijarde koje su poklonile članice kako bi došli do sveukupnih 8 milijardi nisu rezultirali poboljšanjem stanja u Sahelu nego se ono tamo dodatno pogoršalo. Tijekom posljednjih 5 godina prehrambeno nesigurnost se povećala u Burkini Faso za 25 %, Nigeru za 71 %, a Maliju za 91 %,a sličnu situaciju imamo i po pitanju sigurnosti.
Europska unija treba odlučiti što želi učiniti na području Sahela s jasnim ciljevima iz sfere realne politike i bez fantaziranja jer trenutačno ona tamo ima bezbroj mogućnosti dok sutra toga više neće biti. U Sahelu su tamošnji nacionalisti počeli opravdano kritizirati tu politiku nazivajući je neokolonijalnom,a ti glasova što vrijeme dalje prolazi će postojati sve glasniji…