Heliocentrizam

  Sada već 15 godina JP Morgan izlazi s godišnjim izvještajem o zelenoj energetskoj transformaciji. U ovogodišnjem izvještaju heliocentrizam se govori o stvarnom energetskom stanju svijeta nasuprot zelenoj propagandi i fantazijama.

  Heliocentrizam predstavlja uvjerenje da se Zemlja okreće oko Sunca. Kada govorimo o energetskoj tranziciji heliocentrizam predstavlja uvjerenje da se masovnim ulaganjima u solarnu energiju i prateću infrastrukturu mogu zadovoljiti sve energetske potrebe. To je važno navesti pošto smo u posljednje 3 godine vidjeli udvostručenje globalnih solarnih kapaciteta koji će se istom brzinom nastaviti udvostručavati.

  Globalno gledajući energija proizvedena od solarnih i vjetroelektrana je nadmašila energiju iz nuklearnih elektrana. Očekuje se da će ona ove 2025 godine prestići i energiju dobivenu putem hidroelektrana.

  To je „lijepi” dio priče o zelenoj transformaciji, a potom dolazi onaj drugi. U ukupnoj proizvodnji energije na solarnu otpada samo 2%, što bi trebalo do 2027. porasti na 4.5%. Razlog za to je da se električna energija troši za osvjetljenje, hlađenje, elektroniku i ponekad grijanje. Za sve ostalo počevši od tvornica se koristi fosilna energija bila ona plin, nafta ili nešto treće.

  Ljubitelji obnovljive energije vole pisati, propagirati, a možemo reći i lagati kako ona pojedine dana ili mjesece predstavlja većinu energetskog miksa. Uzmimo kao primjer Kaliforniju gdje više od 75% dana u godini obnovljivi izvori zadovoljavaju sve potrebe za strujom. To je istina, ali oni ne navode da samo u 26% dana u godini oni tijekom svih sati zadovoljavaju te potrebe. Tu činjenicu da energetska mreža Kalifornije ovisi o nuklearnim ili elektranama na fosilna goriva oni ne spominju.

  Heliocentristi vjeruju da trebamo nastaviti povećavati solarne kapacitete i sve će biti OK. To je netočno pa su stoga vlade upozorene da ne donose zakone o zatvaranju elektrana na fosilna goriva koje će i dalje biti nužne.

  Osim problema proizvodnje solarne i vjetroenergije postoji i problem električne mreže koju je nužno obnoviti. Samo SAD treba zamjeniti 70 milijuna transformatora čiju proizvodnju se sada čeka 2-3 godine. To predstavlja samo dio problema pri prenosu solarne i vjetroenergije do potrošača.

  Zbog svih navedenih problema energetska tranzicija ide sporim tempom koji se u bliskoj budućnosti neće ubrzati. Između 2010. i danas udio obnovljive energije u EU je rastao 0.6% godišnje, Kini 0.4%, a SAD 0.3%.

  Glavni razlog za tako spor rast se nalazi u skupoći ove energije. Ranije energetske tranzicije su se dogodile ekstremno brzo jer su davale jeftiniju energiju dok ova dava skuplju. Zbog toga je bez obzira na do sada uloženih 9 bilijuna dolara zelene energetska transformacija sve u svemu bila neuspješna.

  Taj neuspjeh na kraju krajeva priznaje i Europska unija u svom ovogodišnjem izvještaju.