Europski fond

Naš premijer Andrej Plenković je 27 svibnja izašao s viješću kako će Europska unija za spas naše ekonomije dati 10 milijardi eura. To je neupitna istina ako se s tim planom slože i ostale članice, ali novac se ne poklanja besplatno pa je pitanje što mi za njega moramo dati, čega se odreknuti ?

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen predstavljajući europski plan težak 750 milijardi eura je bila izjavila:”Mi ne trebamo samo podržati oporavak nego i investirati u našu budućnost: u Europsku zeleni plan i digitalizaciju što će dovesti do porasta broja zaposlenih, rasta BDP-a, izdržljivosti naših društava i zaštite naše prirode”.

Povjerenik ili preciznije govoreći komesar za europski proračun Johannes Hahn je bio prilično jasniji u svojoj izjavu navodeći čime će članice Europske unije platiti taj novac. Njegove završne riječi su bile: “Zajedno Europa će iz ovoga izaći kompetitivnija, izdržljivija i suverenija”. Ako će Europska unija iz toga izaći s više suverenosti tada netko tu suverenost mora izgubiti, a jedini koji ju mogu izbiti su njene članice.

Sve u svemu ovaj plan Europske komisije pomoći ekonomiji se nalazi u potpunoj suprotnosti s Lisabonskim ugovorom i svim njegovim interpretacijama. Strogo pojednostavljeno govoreći on je protuustavan jer je Europskoj uniji vrlo jasnim riječnikom zabranjeno zaduživanje. Slična je situacija i s mogućnosti stvaranja nekog europskog poreza na plastiku i slično što je spominjala Leyen. U skladu s tim Olaf Scholz, zamjenik njemačkog kancelara je zatražio da se ukine veto država članica na porezne inicijative Europske komisije kako bi ona mogla sama donositi poreze za svoje financiranje.

Sljedeći u teoriji manji problem ovog plana je da bi bila riječ o europskom dugu koji se počinje otplaćivati 2028, a njegova otplata bi završila 2058 godine. Svi znamo na kraju krajeva na dug veže ljude za na primjer stabilno radno mjesto. Isto vredi i za države pa bi u slučaju prihvaćanja ovog plana oporavka države bile vezane za članstvo u Europskoj uniji čije napuštanje bi bilo jednostavno postalo preskupo da postane realno moguće. Na taj način Europska unija ujedno osigurava svoje postojanje što je iz europske perspektive najbolji od svih razloga za pokretanje ovog kreditiranja.

Jedna zanimljiva kritika ovog plana “pomoći” ekonomiji nam dolazi od strane zloglasnog Georga Sorosa. On se protivi izdavanju europskih obveznica na 30 godina i zagovara izdavanje vječitih europskih obveznica. U prevodu Soros zagovara izdavanje obveznica koje nikada neće biti isplaćene, na koje će se vječito, do kraja vremena ili preciznijeg našeg kapitalističkog sistema plaćati ugovorene kamate. Kao primjer je naveo nizozemske obveznice izdane 1648 godine koje i danas isplaćuju prinose. Njegov plan tako poziva na izdavanje 1000 milijardi euro obveznica koje će vječito isplaćivati 5 milijardi eura kamata.

U stvarnosti kako god da okrenemo europski plan oporavka predstavlja politički, pravni i ekonomski presedan i oko ovog pitanja postoji potpuni konsenzus svih strana. Činjenica da će Europska unija prekršiti sva europska pravila, sve europske zakone u postizanju svog cilja nam nije nova jer je tako nešto bila izjavila predsjednica ECB-a Christine Lagarde u doba krize eurozone jasnim riječima:”Prekršili smo sva pravila, sve zakone da bi spasili euro” .Mark McDonnell, makroanalist Invesca je nešto u tom stilu i izjavio kada je povodom današnjeg europskog plana oporavka izjavio:”najvažnije je napraviti presedan koji će dopustiti da se tako nešto događa i u budućnosti“

Sve u svemu tih 10 milijardi eura koje će Hrvatska dobiti za oporavak našeg gospodarstva u stvarnosti predstavlja kupoprodajni ugovor. U zamjenu za 10 milijardi eura Hrvatska bi po ovom planu trebala prihvatiti smanjivanje vlastite suverenosti pa je red upitati se da li ćemo mi svoju tako teško izborenu suverenost tako jeftino nastavili prodati ?

Na sreću izgleda da nećemo trebati čekat na ovoj odgovor pošto su se Mađarska i Austrija javno usprotivili ovom planu čime će nas spasiti ove dileme.