Europska ravnopravnost spolova

  Nakon reizbora na poziciju predsjednice Europske komisije Ursula von der Leyen je zatražila da se formira europska ravnopravnost spolova. Na sreću po nas nitko joj po ovom pitanju nije vjerovao.

  Prije nego što se počnemo baviti novim pokušajem autopuča Ursule von der Leyen red je baviti se samim njenim izborom. O izboru 4 najviša dužnosnika Europske unije odlučuju njene članice na sastanku Europskog predsjedništva/Vijeća.

  Ti najviši dužnosnici koje države članice biraju zajedno su predsjednik Europske komisije (od 1958.), predsjednik Europskog parlamenta (od 1952.), ministar vanjskih poslova (od 1999.) i predsjednik, u stvarnosti sekretar Europskog predsjedništva (od 2009.).

  U ovogodišnjoj podjeli fotelja Europske unije Ursula von der Leyen ostaje predsjednica, a Soroševa Metsola predsjednica parlamenta. Kako dosadašnji zanimljivi ministar vanjskih poslova nije ispunio europska očekivanja on je zamjenjen. Isto se dogodilo i s predsjednikom Europskog predsjedništva koji se 5 godina svađao s Ursulom. Na njihova mjesta su postavljeni Kaja Kalas iz Estonije i Antonio Costa iz Portugala.

  Sve u svemu nakon što su na 3 od 4 najviše pozicije u Europskoj uniji izabrane žene von der Leyen traži ravnopravnost spolova. Osim što je njen poziv bio licemjeran on postaje i protuustavan pošto Ursula umišlja da ima ovlasti američkog predsjednika.

  To govorimo pošto nakon reizbora traži da sve članice pošalju po dva prijedloga za europske komesare. Jedan od predloženih bi trebao biti muškarac, a drugi žena kako bi se postigla ravnopravnost spolova. S tim kandidatima bi potom Ursula von der Leyen obavila privatne razgovore i zaključila s kim će bolje surađivati. Taj bi postao njen ministar, komesar i tu je priča trebala završiti.

   Glavni dio njenog pokušaja autopuča je da ona na sve navedeno nema nikakva ustavna prava. Kada govorimo ustav ciljamo na Lisabonski ugovor koji je Ustav Europske unije. Većina članica Europske unije stoga diplomatskim riječnikom izjavljuje da je njen zahtjev protuustavan. Primjer toga nam je Irska čiju demokratičnost i poštovanje europskih vrijednosti nitko ne dovodi u pitanje. Ona je unaprijed poslala javnu poruku:

„Svjestan sam da će Ursula von der Leyen zatražiti da pošaljemo muškarca i ženu kao kandidate za Europsku komisiju. S poštovanjem i u skladu s Europskim ugovorima/ustavom mi smo odlučili poslati samo jednog kandidata”.

  Konkretno to znači da europske članice puno toga dopuštaju Europskoj uniji, ali ne sve. One joj ne dopuštaju da se upliće u njihov posao kandidatura za EU po pitanju čega se natječe puno političara.

  To je bio prvi odgovor Ursuli von der Leyen na njen protuustavni pokušaj, a potom stiže i drugi. Taj drugi je da su članice Europske unije odbile njen zahtjev o ravnopravnosti spolova. One su odbile urediti da sljedeća Europska komisija ima jednaki broj muškaraca i žena kandidiranjem prije svega muškaraca. U doba pisanja ovog teksta članice su nominirale 14 muškaraca i 5 žena. Uzimajući u obzir najave iz članica koje još nisu poslali kandidate očekuje se da će žene zauzeti između 22 i 26% ministarskih pozicija. To je drastični pad s 44% kada je formirana prva Ursulina komisija 2019.

  Ukratko pozivanje Ursule von der Leyen na ravnopravnost spolova u Europskoj komisiji je rezultiralo većom neravnotežom. Drugim riječima članice su joj ovim potezom poručile što misle o njenom protuustavnom pokušaju.